Setam sa mojim muzem kroz jedan mali turisticki gradic u Austriji...stizemo do jedne simpaticne zlatarne...muz me uzima za ruku i uvodi unutra...ostavlja me nasamo sa prodavacicom i odlazi na drugu stranu te radnje...zena sa druge strane pulta iznosi mi predivan nakit i pokazuje, ali me neprekidno mjerka... "Htjela bih vas nesto upitati" rece zena...podizem pogled sa nakita i klimam glavom u znak odobrenja... "Zasto ste zamotani u odore i marame". Nasmijesila sam se i rekla joj: "Odgovorit cu vam na pitanje, ako vi meni najprije nesto odgovorite..."
Zena se nasloni radoznalo na pult... "Imate li vi dijamante u ovoj radnji?" - pitam je..."Imamo"-kaze zena... "A gdje vam stoje?" - pitam je opet... Zena se okrenu, otvara kljucom jedan regal iza sebe i iznosi predivnu drvenu kutiju oblozenu svilom, te razotkriva dijamante iz svile...
"E sad vi meni odgovorite, zasto ste zamotali svoje dijamante u svilene maramice?"
"Pa zato sto su dragocijeni"...kaze zena i gleda me upitno... "E vidite, bas zato sam i ja zamotana u odore i marame..."
Ostala je tako zamisljena jos dugo stajati za pultom...ne znam da li je shvatila sta sam joj htjela reci...ali se iskreno nadam da sam je spotakla na razmisljanje...
