ima gore. Zaista se covjek moze svasta nagledati, hodajuci ovim dunjalukom, kod pojedinih sestara muslimanki. Vjerovatno smo mnogi bili u prilici da vidimo muslimanke sa hidzabom na glavi, a zategnute hlace ima na sebi ili majica kratkih rukava, ili vidis ima se hidzab, a pola se kose vidi, ili se hidzab tako nekako priveze da se usi i vrat vide, zatim obuce se nekakv duzi mantil, ali se ne sapne pa se vide i hlace, kais, maica ispod itd. . Da ne govorimo o jako izrazajnim i upadljivim bojama odjece, te prekomjernom sminkom na licu kada se izlazi vani.

Postovano sestro, zaista nije namjera sa ovim tekstom da se neko ismijava, omalovazava, potcjenjuje ili proziva, nego samo pokusaj da se ukaze na pogreske koje, kad se nadju, prave izigravanje i ismijavanje vjere islama.

Uistinu je velika stvar u danasnje vrijeme staviti hidzab ili nikab ne glavu, jer na automatski nacin skrece se paznja na sebe u ovim nemuslimanskim sredinama u kojima mnogi zivimo. Ja se sjecam, kad sam se ozenio i kad bi u pocetku braka izasao sa suprugom vani, kako su ljudi gledali u moju zenu zbog hidzaba koji nosi. Cak mi je bilo malo nelagodno, dok nisam sam sebi rekao: "Sram te i stid bilo, zar nisi trazio zenu sa hidzabom i zar se stidis svoje vjere i onoga sto vam je vas Gospodar naredio!"

Cjenjena sestro, kada ti je se vec Uzviseni Allah smilovao, olaksao i omilio nosenje hidzaba i kada si savlada sve prepreke oko sebe, pa si stavila tu krunu cestitosti na svoju glavu, onda se potrudi da to bude u potpunosti ispravno i da tvoja ostala odjeca ne odudara od tvog hidzaba, odnosno od propisa islama.

Razmisli sama i logicki ces zakljuciti da kada je Allah, swt, naredio vjernicama da se pokriju, da je razlog toga bio da se ne vide ukrasi kod zene koji mame poglede muskaraca, zatim da zena ne bude upadljiva i da ne skrece paznju na sebe kada izlazi vani. Medjutim pojedine sestre i pored svog hidzaba, trude se, mozda i ne svjesno, da kad izadju van svojih kuca, da budu obucene onako kako je Uzviseni Allah zabranio.

Jedne prilike je Poslanik Muhammed, saws, naredio zenama da skrate svoje haljine u duzini, jer su se vukle po zemlji od svoje duzine, pa kad je rekao jednu mjeru, jedna zena je rekla: "Ostavi malo duze, jer mi ne zelimo da nam neko vidi noge, kada ih podignemo da bi presle preko kucnog praga." Divne li cestitosti i divnog li stida.

Na kraju sestro, gledajmo da budemo od onih koji ce izvrsavati propise ove vjere onako kako su propisani, a ne krnjavo i polovicno, pa da ne budemo kao primjer covjeka koji je 60 godina obavljao namaz, pa kad susretne svoga Gospodara na Sudnjem danu i kada bude ocekivao nagradu, a Allah, swt, ljut na njega zato sto svoj namaz nije obavljao kako treba. Budimo od onih koji ce gledati da udovoljimo Allahu, dz.s., a ne da se prilagodjavamo ljudima oko sebe, jer rekao je Muhammed, saws,: "Ko udovolji Allahu srdeci ljude, Allah ce se umjesto njega pobrinuti za te ljude, a ko udovolji ljudima srdeci time Allaha, oni mu kod Allaha nista nece pomoci." (hadis biljezi Tirmizi)
***
Dvije kratke i lijepe price o hidzabu, koje smo nasli na forumu muslimanka.net :

Sekica:

"Imala sam veliku zelju za hidzab, stalno bih gledala stranice sa islamskom odjecom, zamisljala sebe u onoj haljini sa prelijepom mahramom, kako koracam ponosna a sestri muslimanki , koju susrecem, upucujem selam , dzennetski pozdrav ...

Vec od 15.godine je moje srce lupalo jace kad bi ugledalo hidzab, bila to slika ili pokrivena sestra ... ali, nisam bila dovoljno jaka, trazila sam stalno neka opravdanja, - sejtanska posla

I onda dodje taj 06.06.2008, uzeh ja preko dana diplomu , zavrsih srednju skolu i uvece, oko 22:00, saopstih mojim roditeljima da cu da ucinim taj korak, da se pokorim Allahovoj naredbi, da sacuvam sebe i svoju cast i da se pokrijem. Elhamdulillah, bili su srecni, jer su me oduvijek podrzavali, da ih Allah nagradi i uputi, amiin.

Ne mogu vam opisati kako sam klanjala ta 2 rekata, tu sedzdu cu pamtiti ... bila je tako posebna, puna emocija, jedinstvena... Allahu ekber".

Almapasinica:

"Uvijek cu se sjecati tog perioda moga zivota, bio je to mjesec oktobar 2006 god. i mjesec Ramazana,vazduh je mirisao neobicno danima, na neku cistocu koja je donosila smiraj, da sam u jednom trenutku pomisljala da je vrijeme da preselim na ahiret ili da ce se na dunjaluku desiti nesto lijepo.

Uvijek sam znala da cu jednog dana staviti hidzab, podrazumjevalo se je jer sam godinama u ibadetu.Bio je 10 dan mjeseca Ramazana, drhtavim rukama sam stavljala maramu i znam da sam od uzbudenja povratila. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od uzbudenja....otisla sam na posao i naravno sokirala moje radne kolege, nazvala roditelje na telefon da im javim da sam stavila hidzab....i eto tako je to krenulo...vec dvije godine nosim svoj hidzab i nijednog trena svog zivota nisam osjetila teret sto ga nosim, moje je srce mirno, dusa zadovoljna i sto je najvaznije ispunila sam jos jedan farz i odredbu svoga Gospodara.

... postoji nesto sto posebno me cini sretnom od kad nosim hidzab, to su selami koje razmjenim sa mojim sestrama na ulici, koje ne poznajem a ipak se prepoznajemo. Hvala Allahu dz.s. na uputi i milosti i sto me je pocastio hidzabom...mojom krunom."