Ako bog podlegne jer ga ubiju ljudi
kako, onda, da se o tom bogu sudi?

Jel' mu zlostavljanjem udovoljiše
i tako ga razveseliše jer njegovo zadovoljstvo postigoše?

Ako ga rasrdiše onim što su mu nanesoše,
onda njihova snaga božiju nadjačaše.

Da li, tada, svijet bez Boga osta
Koji čuje i odaziva se onom ko Ga moli dosta?

Da li sâmo osta sedam nebesa
kad Zemlja bijaše iznad njegova lijesa?

Da li svi svjetovi od tada Boga ne imadohu
koji njima upravlja dok mu ruke u okovima bijahu?

Kako ga anđeli napustiše i ne pritrčaše
dok boga u plaču slušaše?

Zar drvene grede istinskog boga izdržaše
kojeg potiljkom za njih prikovaše?

Zar željezo može prići i u boga ući
veliku mu bol nanoseći?

Zar se ruke neprijatelja boga dočepaše
pa ga po zatiljku bičevaše?

Da li Mesija samog sebe oživi
ili ga neki drugi bog proživi?

Čuditi se grobu koji prihvati boga,
a još je čudnija majčina mu utroba

u kojoj je devet mjeseci proveo
i menstruacijom se u tminama hranio,

zatim se, malen i slabašan, na ženski otvor probi
otvarajući usta da majčine grudi doji.

Jeo je, pio, a onda morao i nuždu činiti
zar ćete njega za Boga uzeti?

Neka je Bog visoko iznad laži kršćana,
svi će biti pitani za svoja klevetanja!

Obožavaoci Mesije, kakav onda smisao naći
njegovom poštivanju ili lažima koje iznose potvarači?

Zar um može pojmiti da bog tada krst ne slomi i ne spali,
i ne kazni one koji su ga zlostavljali

kada ga na njega prisilno staviše
i kada mu kroz dlanove čavle zakucaše?

Taj krst onda prokletstvo priziva
pa kad ga vidiš, zgazi ga, a ne ljubi ga,

Gospod se bespomoćno ponižava na njemu,
pa ako krst obožavaš, neprijatelj si Bogu,

i ako ga veličaš što je gospoda na sebi nosio
i što ga je krst nadvisio.

Taj krst je nestao, a kada njemu sličan vidimo,
njega se prisjetimo.

Zašto, onda, grobovima ponizno čelom na zemlju ne padaš
jer grob u sebi tvoga boga sadržava?

O robe Mesijin, sebi do znanja daj
ovo je početak i kraj!