Ipak, još od antičke Grčke, teorija bezbožništva i potpune negacije Apsolutnog Stvoritelja povremeno se javljala iz redova nekih filozofa, i bivala prihvaćena kod jednog manjeg dijela ljudi, ne iz njihovog ubjeðenja, već najčešće zbog ličnog interesa, oholosti ili svjesnog okretanja glave od istine. Uzvišeni Allah nas obavještava o jednoj skupini onih koji su vjerovali samo u ovaj svijet i negirali proživljenje nakon smrti govoreći ''Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi...'' (Džasije, 24.).
Ovo su ustvari bili začetnici materijalističke ideologije koja priznaje samo materiju i ono što je pojavno.
Negiranje da je kosmos stvoren od strane Savršenog Bića doživjelo je svoj razvoj, a zatim i puni procvat u posljednja tri stoljeća, najviše zahvaljujući pojedinim materijalistički orijentiranim misliocima koji su materijalizam uspjeli prikazati kao osnovu nauke i mudrosti. Ova filozofija priznavala je samo postojanje materije koja je u pokretu, pa je kao takva oformila živa bića, te da ona nisu stvorena od strane Boga. Po ovoj suludoj teoriji, sva bića su nastala kao proizvod slučajnosti, a čovjek nije ništa drugo do obična životinja koja je evoluirala iz drugih životinja! (Komunizam u zasjedi, str. 12-13)
Zahvaljujući zagovornicima ove teorije, ateizam – potpuna negacija postojanja Boga, u prošlom vijeku dolazi na ideološko čelo ''savremene'' civilizacije, prihvata se u naučnim krugovima i do u detalje razraðuje, dok se svaki vid priznavanja postojanja Boga odbacuje i proglašava nazadnim i sputavajućim za ljudski um, razum i kompletnu civilizaciju.

Prefinjeni i beskrupulozni ateisti
Danas u svijetu ima mnogo ateista koji se meðusobno razlikuju po ponašanju, pristupu ovoj temi kao i načinu ophoðenja sa drugima, ali ih sve povezuje stav da Bog ne postoji, te da je ''naprednom i modernom čovjeku'' iz poniženja priznati Božiju egzistenciju, a stav religioznih ljudi o postojanju Boga nije ništa drugo do plod njihovog neznanja i želje da neobjašnjive pojave tumače postojanjem više sile.
Generalno posmatrajući, možemo zaključiti da postoje ''kulturni, prefinjeni'' ateisti koji imaju svoj stav o Božijem (ne)postojanju, ali, kako kažu, imaju razumijevanja i za one ostale, vjernike, pa svako ima pravo da odabere da bude religiozan ili ne. Ovdje većinom spadaju i ateistički nastrojeni naučnici koji, u globalu, u svojim istupima ne vrijeðaju vjernike niti javno pozivaju u anarhiju ili nemoral, ali na svaki mogući način žele ''naučnim činjenicama'' demantirati postojanje Boga.
Meðutim, postoji i ona druga vrsta ateista koja nije nimalo prefinjena niti učtiva, a njihove ideje koje javno promoviraju apsolutno su neprihvatljive i najblaže rečeno skandalozne. Poricanjem Boga kao Apsolutnog autoriteta, Koji je najpravedniji, Kojem se sve vraća i Koji svako zlo žestoko kažnjava, otvorili su sebi put u anarhiju, nemoral i negiranje svega što je humano.
Na internetu se najobičnijim pretraživanjem može pronaći dosta stranica i blogova na kojima se promoviraju ideje i učenja ovih heretika, a od onog u što pozivaju svakom normalnom insanu ledi se krv u žilama.
Tako, naprimjer, na jednom ateističkom blogu iz susjedne Hrvatske u nekoliko tekstova se, izmeðu ostalog, kaže i sljedeće:
- Mi ateisti vjerujemo da ne postoji duša, da nema ničega poslije smrti, slažemo li se?
- Tako je. Iz ovoga možete iščitati da je ovaj život za nas bez smisla – i zato ga želimo iskoristiti što je maksimalno moguće bolje, bez obzira na zakone življenja... (odgovor na postavljeno pitanje)
Upravo ovakav stav o ''nepostojanju ničega poslije smrti'', a koji propagiraju ateisti svih opredjeljenja i usmjerenja, bio je razlog potpunog gubitka morala i lijepog ponašanja kojima u globalu poziva religija. Ako poslije smrti ne postoji ništa osim zemlje u kojoj će tijelo istruhnuti, onda je ovaj dunjalučki život, u pravom smislu riječi, bez smisla, kako priznaje navedeni ateistički glasnogovornik.
Podrazumijevajući da je ''život samo jedan'' i da se ''brzo umire'', nosioci ove ideologije nastoje maksimalno uživati u ovom, za njih, i jedinom životu, a na tom putu uživanja nisu sputani nikakvim religijskim ili moralnim okovima, te se odaju apsolutno svakom vidu uživanja i strasti, pa makar to bilo i nešto nastrano ili morbidno.
Opojna sredstva i najbizarniji oblici bluda i prostitucije samo su neki od kobnih rezultata ovog poziva na ''uživanje u životu'', a koji su opet uzrokovali kriminal i razne boleštine u kojima se čovječanstvo guši i grca, a naročito u zadnjem stoljeću:
- Naime, mi ateisti volimo uživanja u životu. Zato naš život želimo da bude kao opijum. Opijum života, alkohola, droga, i ostalih poroka – koji su zapravo užici...
- Ajde idemo protiv onoga što je kontra nas! Živjeli svi ateisti i naš ateistički pokret! Pridružite nam se...
- Bit življenja u sreći u ovome svijetu je u nemoralu...
- Potpuna sloboda, bez granica morala, religije i zakona bi bila još ljepša i ukusnija!
- Mi prihvaćamo homoseksualce – kada poželimo, općimo i sa muškima – zašto bismo bili ograničeni na jedan spol!? Mi smo dvolični, trolični; ateisti jednom riječju! Slušajte nas, jer mi nemamo voðu, pa ćemo mi (vi) biti vama voða. Mi smo ateisti, život je sladak! Okusi ga!
Ovo su samo neke od bolesnih ideja i stavova u koje poziva ova druga vrsta ateista koji bi se slobodno mogli nazvati anarhistima i sotonistima. Bitno je napomenuti da je svjesno uništavanje ljudskog morala i stida, te njihovo namjerno izopačivanje, cilj tajnih zločinačkih pokreta u svijetu, jer puno je lakše manipulirati i upravljati nemoralnim i dezorijentiranim masama koje će za času alkohola ili dozu droge biti u stanju učiniti sve ono što se od njih traži. Nažalost, ideologija ateizma im na tom putu nesebično pomaže, što se vidi iz navedenih citata.

Krvava ideologija
Dakle, ovo su njihovi pogledi na (ne)moral i uživanje u životu. Meðutim, ništa manje nije opasan ni njihov odnos prema ljudima kao živim bićima, za koje smatraju da su nastali od životinja, procesom slučajnosti i paušalnog razvoja, koji je Darvin nazvao evolucijom. Evo šta se na ovom blogu kaže o tome:
- ...ne cijenimo ni ljudski život – jer nam zapovijed "ne ubij" ništa ne znači kad ne vjerujemo u Onoga Koji ju je predao na brdu Sinaj Mojsiju...
- Zašto bismo mi nečije zapovijedi poštivali? Zašto bismo mi poštivali dar života i postojanja? Zašto bismo poštivali oca i majku…
- Trebamo čvrste ljude, koji će dignuti pobunu i pobiti ''pola grada'' za svoje ideale. Samo zakon puške.
Iako se na ovakve izjave groze čak i mnogi koji sebe smatraju ''liberalnim i prefinjenim'' ateistima, ateizam u svojoj krajnjoj manifestaciji i obliku nije ništa drugo do ovo navedeno.
Ako ne postoji Bog kao konačni autoritet i Onaj Kome će se sve vratiti, i ako je ovaj život samo jedan, onda je i sve relativno i nema apsolutnih pravila ponašanja. Ovaj svijet je mjesto sukoba i borbe meðu narodima i nacijama, jači opstaju i bivaju gornji, a slabašni treba da nestanu i umru kako bi ostavili prostora onim jačim da se nauživaju u ovom jedinom životu. Humanost i milosrðe su apstraktni pojmovi koje su, radi zaštite sebe i sličnih, izmislili slabići i nesposobnjakovići koji nemaju mjesta u ovakvom svijetu.
Vjerovati da je čovjek nastao od majmuna, znači priznati da je on u svojoj osnovi životinja, tako da se prema ljudima, kada to uvjeti i prilike zahtijevaju, može odnositi životinjski. Ovaj animalistički pristup ljudskoj rasi bio je pokriće mnogim liderima ateizma da prema svojim podanicima postupaju kao prema životinjama.
Komunizam, kao jedan od glavnih izdanaka materijalističko-ateističkog usmjerenja, kroz svoju krvavu praksu najbolje je dokazao koliko je ova ideologija brutalna i nemilosrdna čak i prema svojim sljedbenicima, a za protivnike da i ne govorimo.
Sjetimo se samo Staljina u Rusiji, Mao Ce Tunga u Kini, ili Pol Pota u Kambodži koji su, bukvalno, desetkovali vlastiti narod, radi ''ostvarenja viših ciljeva'' i svojih ideala koje je zacrtala partija i ''drugovi'' (baš kako je to rekao anonimni ateist u navedenom citatu).

Kapitulacija ateizma
Ateizam, u bilo kojem svom obliku, ipak gubi na svim poljima. Naučnici koji ga zagovaraju i negiraju kreaciju kosmosa i života, svakim danom su sve više zbunjeni i daljim razvojem nauke padaju u veći mrak nego onaj u kojem su bili prije sto godina. Pitanja je sve više, a ''naučnih odgovora'' sve manje. Uglavnom, njihov problem se svodi na dvije stvari: nastanak svemira i nastanak života.
Ljudi koji imalo razmišljaju o veličini i ureðenosti svemira, ne mogu prihvatiti teoriju da je on u svojoj ogromnoj veličini, savršenom skladu i harmoniji, nastao slučajno iz nekakve eksplozije (a otkud eksplozija kad nije bilo ničega?!) i da se sve fino poredalo na svoje mjesto. Općepoznati zakoni fizike davno su potvrdili da se sve što je prepušteno samo sebi odvija u smjeru većeg haosa. To je najuniverzalniji zakon koji važi u čitavom svemiru. Sve propada i kvari se samo po sebi. Da bi vladao red na bilo kojem mjestu, neko ga mora održavati. Neko je, bez sumnje, Svojim neizmjernim znanjem i moći, kreirao kosmos i u njemu uspostavio savršeni red i još ga uvijek održava. Onaj Koji je oduvijek jer nije postao, i Onaj Koji je zauvijek jer Ga neće nestati. Vrijeme je već jednom da ljudi shvate da postoji nemjerljiva razlika izmeðu Stvoritelja i stvorenog, pa će u sebi ugasiti i najmanju nadu i želju da dokuče i shvate sve o Stvoritelju. O Allahu znamo onoliko koliko nam je potrebno da zaslužimo Njegovu milost i da postignemo da On sa nama bude zadovoljan. To je ustvari i bio glavni zadatak slanja Allahovih poslanika – da nas pouče ispravnom vjerovanju i propisima vjere, što su oni naravno u potpunosti i učinili.
Pitanje nastanka života nije ništa manje problematično za ovu vrstu naučnika. Život nastaje samo iz života, zakon je koji su dokazali i mnogi veliki naučnici koji su se deklarirali kao vjernici. Samo je Allah Vječni i Živi i Onaj Koji iz neživog stvara život: ''On iz neživog izvodi živo...'' (El-En'am, 95.).
Priznati da je život nastao iz nežive materije značilo bi vjerovati da je iz pijeska ili uglja izašao i slon, i žirafa, i riba, i ptica, i čovjek i sva ostala živa bića, i to slučajno, pod utjecajem klime i kretanja, bez nekog reda ili pravila. Ovo je nebuloza koja, zbog veličine laži i nemogućnosti koju nosi u sebi, još uvijek nije našla mjesto čak ni u zbirkama bajki koje se čitaju djeci pred spavanje. Ni dan-danas, ni u najsavršenijim laboratorijima na svijetu, uz maksimalan trud koji ulažu najgenijalniji umovi ljudskog roda, nije moguće proizvesti niti jednu jedinu živu ćeliju, pa čak nijedan njen djelić, a kamoli čitav organizam. Tvrditi onda da se život na Zemlji pojavio slučajno i sam od sebe, atak je na razum svakog normalnog čovjeka.

Odgovori su u islamu
Ovo stoljeće je vjerovatno vrijeme u kojem će općeprihvaćene ateističke teorije o nastanku kosmosa i života na Zemlji biti u potpunosti opovrgnute iako su već odavno doživjele svoj fijasko. Stotine knjiga koje su napisane do u detalje rasturaju i opovrgavaju čak i osnovne postavke na kojima se temelji ova teorija.
Više se neće postavljati pitanje, barem kod onih ljudi koji razmišljaju, da li Bog postoji ili ne. Sada dolazi nova faza ideološkog sukoba, koja u stvarnosti nikad nije ni prestajala, a koja će se ogledati u iznošenju argumenata koja je vjera ispravna, odnosno ko je stvarni Tvorac kosmosa i šta On to želi od nas. Vjera islam definitivno pruža sve odgovore.
Islam posjeduje Kur'an kao autentičnu Božiju objavu, vjerodostojan sunnet Poslanika, s.a.v.s., spaja duhovno i materijalno, a ispravno šerijatsko znanje nikada nije došlo u sukob sa kategoričnim naučnim činjenicama, što nije slučaj ni sa jednom drugom religijom. U svojoj historiji muslimani nemaju inkviziciju niti ''spaljivanje vještica'' (većinom naučnika koji su znanstvenim otkrićima proturječili kršćanskim dogmama), a proučavanje nauke i prirodnih znanosti iskrenim vjernicima samo povećava njihovo vjerovanje.
Pitanje je samo koliko će današnje generacije muslimana biti voljne i sposobne da prvo poprave svoje stanje i unutrašnje probleme, a nakon toga da čovječanstvu predstave istinu za kojom neki toliko tragaju. Na taj način će, uz Allahovu pomoć, odigrati ključnu ulogu u rušenju ateizma kao destruktivne, nehumane i krvave ideologije.