KUR'AN I SUNNET:
Što se tiče Kur'ana, kao originalne Božje objave, teško je pobrojati ajete u kojima se nareðuje slijeđenje onoga što je Allah objavio :
''Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika . A kako malo pouku primate.'' (El-A'raf, 3).

''Kada im se kaže :Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika, -vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. '' (En-Nisa, 61).

Ovaj ajet jasno upućuje, da onaj ko se pozove da radi po Kur'anu i sunnetu pa to odbije, spada u licemjere, jer se gleda na općenitost teksta a ne na posebnost povoda objave ajeta. (Edvaul-Bejan, 86).
Samom Poslaniku s.a.v.s. je bilo nareðeno da slijedi Allahovu objavu :
''… Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja samo slijedim ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposlušan svome Gospodaru, patnje na Velikom danu.'' (Junus, 15).

''Reci: Ja vam ne kažem: U mene su Allahove riznice, niti: Meni je poznat nevidljivi svijet, niti vam kažem: ja sam melek. Ja samo slijedim ono što mi se objavljuje…'' (El-En'am,50).

''Reci: Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem'' (El-Ahkaf, 8).

Iz ovih i sličnih ajeta vidimo da j Poslanik s.a.v.s. slijedio Allahovu objavu i u tome je sigurno bio najdosljedniji, pa je zbog toga slijeðenje Poslanika ujedno i slijeðenje onoga što je Allah objavio. To nam potvrðuje i Kur'an:
''Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu…'' (En-Nisa, 80).
''Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.'' (Ali Imran, 31).

Zbog toga, islamski učenjaci se slažu da je i Poslanikov sunnet jedan vid objave od Uzvišenog Allaha jer on sigurno nije govorio po svome nahoðenju od onoga trenutka kada ga je Allah odabrao za Svoga Poslanika. Kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja :
'' On ne govori po hiru svome – to je samo objava koja mu se obznanjuje.''
(En-Nedžm, 3 – 4).

Mufesiri u komentaru ajeta :
''Allah je vjernike Svojom milošću obasuo kada im je jednog izmeðu njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. '' (Ali-Imran, 164 ), kažu da se ''mudrost'' koja se spominje u ajetu odnosi na sunnet, odnosno cjelokupnu poslanikovu praksu kojom je ljudima pojašnjavao Kur'an. (Tefsir Ibn Kesir,1 / 175 i 1 / 401; Tefsir od Kurtubija, 2 / 137; Er-risale str. 78 , od Imama Šafije).
Da je i sunnet vrsta objave i da ograničavanje samo na Kur'an u vjerskim propisima nije dovoljno bez vraćanja na Poslanikovu praksu upućuje i slijedeći hadis : Od Mikdama b. Ma'di Keriba se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao :
''Data mi je knjiga i ono što joj je slično, dat mi je Kur'an i ono poput njega .Blizu je vrijeme kada će čovjek koji je dobro napunio svoj stomak, zavaljen u svoju udobnu stolicu reći: Evo vam Kur'an pa šta u njemu naðete od halala to smatrajte dozvoljenim, a šta u njemu naðete od harama to smatrajte zabranjenim, uistinu vam se zabranjuje meso domaćih magaraca i meso životinja koje imaju očnjake…'' .
(Ahmed, 13 / 291; Ebu Davud , br.4604; Tirmizi, br.2664; Ibn Madže, br.12 ; Mervezi u Es-sunne, br.257; Adžuri u Eš-šeria, br.97, i drugi. Vidjeti: Sahihul-džamia, br.2634);

Abdullah b. Mes'ud je jedne prilike prokleo one žene koje se tetoviraju i one koje čupaju obrve i one koje prave razmak meðu zubima kako bi se na taj način uljepšale mijenjajući Allahovo stvaranje, pa je jedna žena sa nadimkom Ummu Ja'kub čuvši to upitala:
''A otkud to ? ''Abdullah joj odgovori : ''Kako da ne proklinjem onoga koga je Poslanik prokleo a i takav je proklet u Allahovoj knjizi?'' Žena reče :''Tako mi Allaha pročitala sam sve što je izmeðu korica (znači čitav Kur'an), i nisam to našla.''
Abdullah joj reče :''Da si čitala sigurno bi našla.'', pa je proučio slijedeći ajet :''Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani toga se proðite…'' .
( El-Hašr, 7; Hadis bilježi Buhari,br. 5939 ).
Kaže Hassan b. Atijje r.h. (poznati tabi'in, pouzdan prenosilac. Umro oko120 h. Godine.
Vidjeti: Mizanul-I'tidal,1/479) :
''Džibril a.s. je Poslaniku s.a.v.s. dostavljao sunnet kao što mu je dostavljao Kur'an i poučavao ga je sunnetu kao što ga je poučavao Kur'anu.'' (Predaju bilježi Mervezi u Es-sunne, br.104, Ibn Abdul Berr u Džamiu Bejanil-Ilmi 2/192, El-lalikaiu Šerh Usuli I'tikad, br.99, Ibn Betta u El-Ibane, br77.Ibn Hadžer kaže da je ova predaja vjerodostojna. Vidjeti : Fethul-Bari, 13/305).
Radi ovih i sličnih Kur'ansko hadiskih tekstova, pripadnici ehli sunneta vel džem'ata ova dva neprikosnovena izvora uvijek stavljaju na prvo mjesto i uzimaju ih za sudce u svojim sporovima :
''I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima meðusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.'' (En-Nisa, 65 ) ;
''O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet…'' . (En-Nisa, 59).
Obraćanje Allahu je vraćanje Njegovoj knjizi, a obraćanje Poslaniku nakon njegove smrti, je vraćanje na njegov sunnet. (Vidjeti Essunne od Mervezija, br.2, El-ibane od Ibn Betta, br.74, i Er-risale od imama Šafije str.79-80).
Kao što je ashabima bilo nareðeno da se pokoravaju Poslaniku s.a.v.s. za vrijeme njegovog života, isto tako je njima, a i ostalim muslimanima obaveza da mu se pokoravaju i nakon njegove smrti, slijedeći njegovu praksu koja je sačuvana i prenesena. (Es-sunne ve mekanetuha fit-tešri'l-lislamij str.55 od dr. Mustafe Es-Sibaija). Iskreno i dosljedno pridržavanje Kur'ana i sunneta, je jedina garancija ustrajnosti na pravom putu i očuvanja od zablude, kako kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koga prenosi Ebu Hurejre r.a : '' Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete pridržavali, nećete zalutati: Allahovu knjigu i moj sunnet. '' (Hadis bilježi Malik u Muvetta, br.1874; Hakim u Mustedreku, 1 / 93. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani. Vidjeti: Sahihul-džamia, br.2937, i Es-Sahiha, br.1261 ).
Rekao je Abdullah b. Mes'ud r.a., govoreći o opasnosti ostavljanja namaza u džematu:
''...a ako ostavite sunnet vašeg poslanika sigurno ćete zalutati...'' . (Muslim, br.654).

Kako smo vidjeli, Poslanikov sunnet nadopunjuje i pojašnjava Allahovu knjigu pa zbog toga , sve što je preneseno vjerodostojnim predajama, shodno ocjenama hadiskih stručnjaka, ehli sunnet uzima kao dokaz u vjeri. Iz prije citiranog hadisa smo vidjeli da je Poslanik s.a.v.s. najavio dolazak ljudi koji će odbacivati njegov sunnet pravdajući se da je Kur'an dovoljan, što je bez sumnje očita zabluda, jer je razumijevanje većine Kur'anskih propisa nemoguće bez hadisa. Zbog toga, nikako se ne može smatrati pripadnikom ehli sunneta onaj ko bez ikakvog razloga odbacuje vjerodostojan sunnet, pravdajući se da je Kur'an dovoljan ili da razum odbacuje odreðenje hadise.
Praksa prvih generacija je bila, da kada bi im došao vjerodostojan hadis po nekom pitanju ostavljali bi svačije mišljenje i svačiji govor.
Mnogobrojne su izreke velikana ovoga ummeta na ovu temu pa ćemo uz Allahovu dozvolu spomenuti neke koje se prenose od četvorice imama:

Imam Ebu Hanifa r.h.( 150 h.) :
-''Ako se potvrdi vjerodostojnost hadisa to je moj mezheb''.
-''Nikome nije dozvoljeno da slijedi naše mišljenje ukoliko ne zna odakle smo ga uzeli, A u drugom rivajetu:'' Teško ti se o Ja'kube! ( Ebu Jusuf, jedan od najpoznatijih učenika Ebu Hanife ), nemoj pisati sve što čuješ od mene, ja ponekad u danu imam jedno mišljenje kojeg sutra promijenim ili sutra imam mišljenje kojeg ću promijeniti prekosutra''.
-''Ako kažem mišljenje koje je suprotno Allahovoj knjizi i Poslanikovom govoru, ostavite moje mišljenje''.

Imam Malik b. Enes r.h.(179 h.) :
-''Ja sam samo čovjek, pogodim i promašim, pa pogledajte moje mišljenje; Ako je u skladu sa Kur'anom i sunnetom, prihvatite ga, a ako nije u skladu sa njima ostavite ga.''
-''Nema nikoga nakon Allahovog Poslanika s.a.v.s. ,a da se od njegovog govora ne oduzima ili dodaje…''

Imam Šafija r.h.(204 h.) :
-''Ne postoji niko a da do njega ne dolazi Poslanikov s.a.v.s. sunnet ili mu ostaje skriven, pa šta god ja rekao ili koje god pravilo uspostavio, ako se od Poslanika s.a.v.s prenese govor suprotan od onog šta sam ja rekao, tada je Poslanikov govor i moj govor.''
-''Muslimani su suglasni da onaj kome se jasno ukaže Poslanikov s.a.v.s. sunnet, nije mu dozvoljeno da ga ostavi radi bilo čijeg mišljenja.''
-''Ako u mojoj knjizi naðete nešto što je suprotno sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s., radite po sunnetu a ostavite moje mišljenje.''A u drugom rivajetu:''…slijedite sunnet i ne osvrćite se ni na bilo čije mišljenje.''
-''Svaki hadis od Allahovog Poslanika s.a.v.s. je i moje mišljenje iako ga niste čuli od mene.''

Imam Ahmed b. Hanbel r.h.(241 h.) :
-''Nemoj me slijepo slijediti,(misli se na fifhsko pravna rješenja po odreðenim pitanjima) ni Malika ni Šafiju ni Evzai'ja ni Sevrija, već uzmi odakle su oni uzeli.''
-''Ko odbije hadis od Poslanika s.a.v.s. takav je na rubu propasti.''
(Ove i slične izreke četvorice imama sa detaljnim izvorima vidjeti u : Sifetu Salatin-Nebijji od šejha Albanija r.h. str. 22-29).
Na kraju možemo reći da je odbijanje Poslanikovog s.a.v.s. sunneta, odbijanje ulaska u džennet, kako se prenosi u hadisu koga prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Muhammed s.a.v.s. rekao:''Svi moji sljedbenici će ući u džennet osim onih koji to odbiju.
Rekoše: A ko će to odbiti Božiji Poslaniče ?On odgovori: Ko se meni pokori ući će u džennet a ko mi bude nepokoran, taj je odbio.'' (Buhari, br. 7280).
Uzvišenog Allaha molimo da nam omili sunnet Njegovog Poslanika s.a.v.s. i da naše misli, djela i postupci budu u skladu sa onim čim je on došao.

IDŽMA:
Treći izvor koga ehli sunnet vel džemat priznaje kao kategorički i nepogrešivi dokaz u vjeri jeste idžma (koncenzus) islamskih učenjaka.
Idžma se definira kao: suglasnost islamskih učenjaka u odreðenom vjerskom pitanju nakon smrti Muhammeda s.a.v.s. (Vidjeti: Revdatun-nazir, 2 /439, Muzekkiretu Usulil-fikhi str.270, od šejha Muhammeda Emina Šenkitija).
Islamski učenjaci nepogrešivost idžma'a dokazuju slijedećim argumentima:
-Kur'anski ajet :
''Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poðe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u džehennem, a užasno je on boravište.'', (En-Nisa, 115).
Kažu: Uzvišeni Allah prijeti vatrom onima koji ne budu slijedili put vjernika, a njihov put je ono na čemu su oni suglasni. Zbog toga je obavezno slijeðenje njihovog puta i strogo je zabranjeno činiti suprotno. (Vidjeti predhodne izvore. Mnogi su prigovorili ovom dokazu kao jasnom argumentu o nepogrešivosti idžma'a navodeći mnoge prigovore i rasprave koje se opširno navode u kjigama usuli fikha. Meðutim zbog zadržavanja na srži teme, zadovoljićemo se spomenutim.).
Dokaz iz sunneta je mnogo jasniji i nije naišao na mnogo prigovora kao prethodni dokaz, a radi se o slijedećem hadisu:
Od Abdullaha b. Omera r.a. se prenosi da je Muhammed s.a.v.s. rekao:
'' Allah neće ujediniti moj ummet na zabludi, Allahova ruka je sa džematom…'' .
(Prvu rečenicu hadisa '' Allah neće ujediniti moj ummet na zabludi'', bilježi : Tirmizi, br2167; Ebu Davud, br.4284;Ibn Madždže, br.3950;Ahmed, br21 190;Hakim u Mustedreku, 1 / 115; Ibn Ebi Asim u Es-sunne (80);El-Lalikai(154);Es-Sehavi u Mekasidul-Hasene, br.1288, i drugi. Takoðer ovaj dio hadisa se prenosi i kao riječi nekih ashaba poput Abdullaha b. Mes'uda i drugih, sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. Vidjeti:Tuhfetul-Ahvezi: 6 /388).
Ovaj hadis jasno upućuje da je suglasnost ummeta Muhammeda s.a.v.s. kategorički i nepogrešivi dokaz u vjeri, jer je sam Poslanik s.a.v.s. garantovao nemogućnost njihove suglasnosti na zabludi.
Meðutim, neki su prigovorili vjerodostojnosti ovog hadisa tvrdeći da su svi njegovi putevi slabi i ne ispunjavaju uvjete ispravnosti. (Izmeðu ostalog i Imam Nevevi u komentaru Muslimovog sahiha, 13 / 67).
Allah najbolje zna, ali možemo reći da je ovaj hadis hasen-dobar zbog mnoštva puteva i predaja kojima se prenosi, (Vidjeti Sahihul-Džamia, br.1848),a pogotovo što je njegovo značenje ispravno.
Kaže Hafiz Ibn Hadžer r.h. , komentirajući nepogrešivost ummeta Muhammeda s.a.v.s. i nemogućnost da se slože na zabludi :
''Na ovo upućuje poznati hadis koji je prenesen mnoštvom puteva ali ni jedan nije ostao bez prigovora…Ali kao dokaz za tačnost ovog hadisa (njegovog značenja) može poslužiti hadis od Muavije r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: U mome ummetu će uvijek postojati skupina koja će biti na istini…''. (Riječi Ibn Hadžera r.h. vidjeti u Telhisul-Habir, 3 / 295).
Kaže Imam Nevevi r.h. u komentaru hadisa pobjedonosne skupine :
''… u njemu je dokaz da je idžma kategorički dokaz, i ovaj hadis je nešto najvjerodostojnije iz sunneta čime se dokazuje nepogrešivost idžma'a …''
(Vidjeti: Šerh Sahihi Muslim od Nevevija,13 / 67).
Ibn Hazm r.h. je nevjerstvom nazvao suprotstavljanje idžma'u ukoliko se jasno dokaže njegova utemeljenost po nekom pitanju. (Vidjeti: Meratibul-Idžma' od Ibn Hazma r.h., str 23 .
Rekao je ibn Tejmije r.h. o idžma'u :''Vjera muslimana je utemeljena na slijeðenju Allahove knjige, sunneta Njegovog Poslanika i onoga na čemu su suglasni pripadnici ummeta. Ove tri osnove bivaju nepogrešivim izvorima ...'' (Vidjeti Medžmuatul-Fetava od Ibn Tejmije r.h. 20/164).
Nepogrešivost idžma'a nije poricao niko osim pojedinih zabludjelih sekti poput haridžija i šija, (Vidjeti: El-Muhezzeb fi ilmi usulil-fikhi El-Mukaren str. 863),ili pak pojedinci iz redova novotara na čije mišljenje se ne osvrće niti mu se pridaje ikakva pažnja poput Nazzama i drugih.
(Ibrahim b.Sejjar, Ebu Ishak, poznatiji kao Nazzam, jedan od mu'tezilijskih šejhova. Zbog iznimnih i jedinstvenih mišljenja nevjernikom ga je proglasila većina mu'tezilijske i ehli sunnetske uleme.Umro je 231 hidžretske godine. Vidjeti njegovu biografiju: Tarihu Bagdad, 6 / 97-98; Sijer-A'lam En-nubela, 10 / 541-542).

O idžmau i mnogim pitanjima vezanim za njega detaljno se govori u knjigama usuli fikha što nije cilj ovog istraživanja. Meðutim naš cilj je bio da ukažemo da je idžma, kod muslimana općenito, a kod pripadnika ehli sunneta posebno, pored Kur'ana i
sunneta kategorički dokaz u vjeri ukoliko se potvrdi njegova utemeljenost.

NAPOMENA:
Od imama Ahmeda b. Hanbela r.h. se prenosi da je rekao :''Onaj ko zaziva postojanje idžma'a, taj je lažac. Šta zna, možda su se ljudi razišli.'' ( Ovu predaju od Imama Ahmeda bilježi njegov sin Abdullah u svome djelu Mesail, str. 1314 broj predaje 1826, a takoðer je spominje i Ibn Kajjim r.h u I'alam el-muvekki'n, 1 / 36).
Na žalost neki pogrešno shvaćaju ove riječi i misle da je Imam Ahmed r.h. negirao kategoričnost idžma'a kao šerijatskog dokaza što je sasvim pogrešno. Istina je da je Ahmed r.h. negirao takozvani ''idžma sukuti '', ili prešutni koncenzus oko čije validnosti se islamski učenjaci razilaze. Radi se ustvari o nepoznavanju postojanja suprotnog mišljena po nekom pitanju, od onog koje je poznato ili prošireno. često u klasičnoj fikhskoj literaturi možemo naći fraze poput ''ne znam da postoji razilaženje'' ili ''ne poznajemo nekog ko je rekao drugačije'', i tome slično. Imam Ahmed je ustvari kritikovao ovu vrstu idžma'a, a pogotovo jer su mu neki davali prednost nad vjerodostojnim predajama.
Kaže Ibn Kajjim r.h. :''Predaje od Poslanika s.a.v.s. su kod Imama Ahmeda i drugih muhadisa na puno većem stepenu od toga da prednost daju umišljenom idžmau koji je zasnovan na nepoznavanju postojanja nekog ko je rekao drugačije. Da se ovako nešto dozvoli, šerijatski tekstovi više ne bi važili, jer bi svako onaj ko ne poznaje postojanje drugačijeg mišljenja od svoga po nekom pitanju, davao bi prednost svome neznanju za postojanje drugačijeg stava, nad predajama. Ovako nešto je negirao Imam Ahmed i Šafija , a ne kako neki misle da je poricao mogućnost postojanja idžma'a.''
(Predhodni izvor, 1 / 36).