| Mladi-Musliman | Datum: Subota, 31-Okt-2009, 10:15 PM | Poruke # 1 |
Super Level 10
Grupa: Super Administrator
Poruka: 419
Status: Offline
| Sakupio: Halid b. Abdur-Rahman eš-Šaji'. Kada čovjek čitav svoj dunjalučki život provede udaljen od svoga Gospodara, nemaran prema Allahovim naredbama, čineći djela koja izazivaju Allahovo nezadovoljstvo, nema sumnje da će i posljednje trenutke njegovog života obilježiti loša završnica, koje se pribojavaju bogobojazni i skrušeno Ga mole da ih udalji od lošeg završetka.
Danas su uveliko uočljivi pokazatelji ili stanja loše čovjekove završnice, kao što je naprimjer odbijanje ili nemogućnost izgovaranja la ilahe illallah na samrtnoj postelji, zatim izgovaranje ružnih riječi ili činjenje haram postupaka ili ispoljavanje osjećaja koji ukazuju na udaljenost od Allahove vjere i mržnju zbog onoga što ih je zadesilo (nezadovoljstvo kaderom).
Neke konkretne primjere čovjekove loše završnice naveli su u svojim djelima i mnogi selefi, kao što je Ibn Kajjim, rhm., koji, u svojoj knjizi ''El-Dževabul-kafi'' (prevedena na bosanski jezik pod nazivom ''Bolest i lijek'') navodi da je jednom čovjeku u trenutku smrti rečeno da izgovori la ilahe illallah, pa je rekao: "Šta mi to koristi kada ne znam da sam ikada obavio namaz!?", i umro je ne izgovorivši šehadet.
Prenio je Hafiz Ibn Redžeb, rhm., u svojoj knjizi ''Džami'ul-'ulum vel-hikem'' (prevedena na bosanski jezik pod nazivom ''Buđenje ambicija'') od učenjaka po imenu Abdul-Aziz b. Ebi Revvad da je rekao: "Bio sam prisutan kod jednog čovjeka u trenutku njegove smrti pa sam ponavljao la ilahe illallah, a njegove posljednje riječi bile su da je nevjernik u ono što ja izgovaram, a zatim je umro na tome. Raspitivao sam se o njemu i saznao da je bio okorjeli alkoholičar." Na to je Abdul-Aziz dodao: "Bojte se grijeha jer su grijesi ono što ga je uništilo."
Slično tome spomenuo je Hafiz Zehebi, rhm., o čovjeku koji je posjećivao mjesta na kojima se pio alkohol pa kada ga je zadesio smrtni čas, rekao je: "Pij i napoji me!", umirući sa tom rečenicom.
Također je Hafiz Zehebi, rhm., u svojoj knjizi ''El-Kebair'', spomenuo čovjeka koji je u svom životu puno igrao šah, pa kada je bio na smrtnom času, rečeno mu je da izgovori la ilahe illallah, a on reče: "Šah!", a zatim umrije. Prevagnulo mu je na jeziku ono što mu je cijelog života bilo spremno za izgovor tokom njegove igre, riječ šah koja mu je zamijenila riječ tevhida.
Jedan od takvih primjera naveo je allame Ibn Kajjim, rhm., govoreći o čovjeku koji je bio poznat po tome što je volio muziku i pjesmu, pa kada ga je zadesio smrtni čas, rekoše mu da izgovori la ilahe illallah, a on je samo ponavljao pjesmu ne uspjevši izgovoriti rečenicu tevhida.
Kaže Ibn Kajjim, rhm.: "Pričao mi je jedan trgovac o svom rođaku kod koga je bio prisutan kada mu je nastupio smrtni čas, pa su stali ponavljati la ilahe illallah, na šta je on rekao: 'Ovo parče je jeftino, a ovaj urnek / primjerak je dobar, a ovo je ovako...', dok mu ne nastupi smrt a on ne izgovori šehadet." Da nas Allah izbavi i sačuva od svega navedenog.
Spomenut ćemo ovdje komentar Ibn Kajjima, rhm., o ovim događajima: "Subhanallah, koliko je ljudi bilo svjedocima ovih poučnih trenutaka? A ono što ostaje skriveno od stvarnog stanja onih koje zadesi smrtni čas je još krupnije i veće. Ako Allahovog roba, u trenucima kada mu je prisutan razum, snaga i potpuna svijest, šejtan ipak uspije navratiti na određena djela nepokornosti Allahu, ili uspije odvratiti njegovo srce od sjećanja na Allaha, ili spriječiti jezik da ne spominje Allaha, ili udove da se ne pokoravaju Allahu, pa kako li je tek onda kada čovjek ostane bez snage, kada mu srce preokupira i tijelo obuzme bol? Tada se šejtan u potpunosti, svojom snagom i stremljenjem, posveti njemu. Sakupi protiv njega sve što je u stanju, da iskoristi priliku, jer je to posljednji posao i trenutak u kojem je šejtan najjači, a čovjek nikada slabiji. Pa ko vidi da će biti spašen tada? Zato: 'Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće' (Ibrahim, 27.). Pa kako će imati lijepu završnicu onaj koji je imao nemarno srce u sjećanju na Allaha, onaj koji je slijedio strasti i koji je u svemu pretjerivao? Daleko je od lijepe završnice onaj čije je srce udaljeno od Allaha, onaj koji je nemaran prema Njemu, onaj koji slijedi prohtjeve, udovoljava strastima, onaj koji nije izustio ni riječi hajra, čije se tijelo nije pokoravalo, onaj koji je bio zaposlen griješenjem!" Dvije su kategorije loše završnice:
Prva: Koja je opasnija i veća, jeste da se u srcu na samrti pojavi sumnja ili poricanje i da duša napusti tijelo u takvom stanju, kada bi bio postavljen zastor između nje i njenog Gospodara, što povlači trajnu udaljenost i vječnu patnju. Druga: Da se u srcu na samrti pojavi ljubav prema nečemu od dunjaluka ili želja za nekim haramom, pa to ostavi dubok trag na srcu, a čovjek umire na onome na čemu je živjela. Ako je od onih koji su radili sa kamatom, završit će tako, a ako je radio druge harame, završit će na njima. Ko se opijao, slušao zabranjeno, pušio, gledao u zabranjeno, činio nepravdu ljudima i slično tome, pa takva će mu biti i završnica, odnosno kroz to će mu se ogledati loša završnica, a Allahu se utječemo od nje. Ako ovakav umre sa tevhidom, ipak je u opasnosti od kazne i patnje. Razlozi lošeg završetka
Saznali smo da se loš završetak vraća na navedene razloge, zato se moramo od njih udaljiti.
- Od najvećih je pogrešno ubjeđenje / 'itikad. Kod koga se nađe pogrešno vjerovanje, to će ostaviti traga na njemu onda kada bude u najvećoj potrebi za Allahovom pomoći i postojanosti.
- Pretjerana posvećenost dunjaluku i vezanost za njega.
- Polovičnost u ustrajnosti i izbjegavanje dobra i upute.
- Upornost u činjenju loših djela i stapanje sa njima. Ako osoba bude voljela nešto cijelog svog života, tome težila i bila vezana za to, neminovno da će joj to biti na umu prilikom smrti.
Kaže Hafiz Ibn Kesir, rhm.: "Doista grijesi, nepokornost i strasti ostavljaju onoga koji ih slijedi na cjedilu prilikom smrti, što sa šejtanovom izdajom predstavlja dvije izdaje (izdaju ga grijesi i izdaje ga šejtan). Kada se te dvije izdaje sastave sa slabosti imana, čovjek okončava svoj život lošom završnicom. Kaže Uzvišeni: '...a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu' (El-Furkan, 29.)
Loša završnica, od koje se Allahu utječemo, ne snalazi one koji su svoju nutrinu i spoljašnost uskladili sa Allahovim naredbama, niti je namijenjena onima koji su iskreni u govoru i djelu. Loša završnica snalazi one koji su iskvarili svoju nutrinu po pitanju ubjeđenja / vjerovanja, a svoju spoljašnost po pitanju djela, one koji se osmjele na činjenje kabaira / velikih grijeha i čija staza budu zlodjela, jer to ih može zaokupirati sve do smrtnog časa i ne stignu se pokajati Allahu." Uvaženi brate!
Sve ovo biva dovoljno razumnom da čuva srce od zabranjenog i obaveže srce, jezik i udove na pokornost Allahu u svakoj situaciji. Jer, svaki trenutak našeg života koji ne provedemo u pokornosti Uzvišenome, može za nas biti koban i osigurati nam vječnu patnju.
Allahu, učini da naš završetak bude protkan najboljim djelima i u našem najboljem danu u kojem ćemo Te sresti. Pomozi nas u činjenju dobrih djela i čuvanju od loših. Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
|
| |
| |
