Ljubav
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: „Znaj da tri stvari pokreću srca ka Allahu, 'azze we džell:
1. ljubav,
2. strah i
3. nada.
Najjača je ljubav i ona je posebno ciljana jer se traži i na dunjaluku i na Ahiretu, za razliku od straha koji će nestati na Ahiretu. Strahom se želi postići zabrana i sprečavanje skretanja puta. Ljubav vodi roba na put ka voljenom. Shodno njenoj jačini ili slabosti biće i put ka njemu; strah ga sprečava od skretanja s puta, a nada ga vodi. Ovo je veliki temelj o kojem je obavezan svaki rob povesti računa. Njegovo robovanja nije ispravno bez njega, a svaki rob je obavezan biti Allahov rob a ne rob nečega drugog.“
Kaže Ibn 'Usejmin, rahimehullah: „Osnova svih djela je ljubav, a insan ne radi osim ono što voli, bilo da želi pridobiti neku korist ili otkloniti neku štetu. Kada nešto uradi; to je uradio iz ljubavi prema njemu, kao npr. hrana, ili iz ljubavi prema nečemu drugom, kao npr. lijek. Obožavanje Allaha se ne temelji samo na ljubavi nego je i njegova suština.“
Ljubav se dijeli na dvije vrste: opća i posebna.
Opća se dijeli na tri vrste:
1. Uroðena ljubav, kao ljubav gladnog prema hrani, žednog prema vodi i sl. Ova ljubav ne iziskuje veličanje.
2. Ljubav samilosti i saosjećajnosti, kao ljubav roditelja prema djetetu. Ni ova vrste ljubavi ne iziskuje veličanje.
3. Ljubav prijateljstva i poznanstva, a ona je meðusobna ljubav partnera u industriji, znanju, društvu, trgovini, putovanju ili meðusobna ljubav braće. Ove tri vrste (ljubavi), koje su svojstvene za meðusobne odnose stvorenja, ukoliko se nalaze meðu njima ne bivaju širkom u ljubavi.
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je volio slatko (kolače) i med, svoje žene od kojih je najviše volio 'Aišu, radijallahu 'anha. Volio je svoje ashabe a najviše od njih je volio Ebu Bekra, radijallahu 'anhu.
Šejh ibn 'Usejmin, rahimehullah, je spomenuo četvrtu vrstu opće ljubavi, a ona je:
4. Ljubav radi Allaha i u ime Allaha, a ona biva ako je prouzrokovana ljubavlju prema Uzvišenom Allahu, subhanehu we te'ala, tj. nečim što voli Uzvišeni Allah, bilo da se radi o osobama, kao npr. vjerovjesnici, poslanici, iskreni, šehidi, dobri ljudi itd., ili djelima, kao npr. namaz, zekat, hajrati i drugo. Ova vrsta je dodatak posebnoj ljubavi.“

Posebna ljubav je ona ljubav koja se ne smije poklanjati nikom osim Uzvišenom Allahu, subhanehu we te'ala. Kada čovjek nome bude zavolio nekog drugog učinio je širk koji Allah neće oprostiti. To je ljubav robovanja koja zahtijeva potpunu poniznost, pokornost i veličanje....“
Onaj ko pripiše Allahu sudruga u ljubavi koja se ne smije poklanjati nikom drugom do Uzvišenom Allahu, subhanehu we te'ala, postaje mušrik (višebožac), kao što veli Uzvišeni:

“Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prih¬vaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju silnici - kada kaznu dožive, oni će vidjeti da sva moć Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava.”
Kaže Ibn Kesir, rahimehullahu te’ala, u tefsiru ovog ajeta: “Allah Uzvišeni ukazuje na mjesto idolopoklonika na ovome svijetu, odnosno njihovu kaznu na Ahiretu, zato što su Allahu pripisali suparnike, tj. one koje su poredili i izjednačavali s Njim, obožavali ih zajedno s Njim i pokazivali prema njima ljubav poput ljubavi prema Allahu, iako Allah nema suparnika niti ortaka.”
El-Kasimi, rahimehullahu te’ala, u tefsiru ovog ajeta veli da se pod riječi ‘endad’ ‘suparnici’ misli na kumire ili voðe , a Ševkani, rahimehullahu te’ala, kaže: “Rečeno je da se pod riječi ‘endad’ ‘suparnici’ misli na voðe, tj. pokoravaju im se u griješenju prema Uzvišenom Allahu, subhanehu we te’ala.”

„Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekidaju” ,

„Tada će sljedbenici njihovi reći: 'Da nam je samo da se za trenu¬tak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!' Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz vatre neće izlaziti.”
Kaže Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te’ala: “Zabranjeno je insanu da voli nekoga kao što se Allah Uzvišeni voli, jer je to veliki širk koji izvodi čovjeka iz okvira Islama. Ovo se nalazi kod nekih pobožnjaka i sluga. Neki pobožnjaci veličaju i vole neke kaburove ili evlije kao što se Allah voli ili više od toga. Isti slučaj je i sa nekim slugama; vole i veličaju svoje voðe (starješine) više nego što vole i veličaju Uzvišenog Allaha, subhanehu we te’ala. Kaže Uzvišeni:

“I govorit će: 'Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!’” “ Tavus veli: “Prvaci znači uglednici, a starješine učenjaci.” Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim, a znači: “Mi smo slijedili naše prvake, a to su ugledni vladari i slijedili smo loše učenjake, a suprotstavili smo se poslanicima bivajući ubjeðeni da su oni, tj. prvaci i starješine, na nečemu a ispostavilo se da nisu.” “Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju”, tj. za njihovo nevjerovanje i zato što su nas na stranputicu odveli.
“I prokuni ih prokletstvom velikim!” “
Poslušnost stvorenju je uvjetovana pokornošću Uzvišenom Allahu, subhanehu we te’ala, jer Allahov Posalnik, sallallahu 'alejhi we sellem, veli:

„Musliman je obavezan biti poslušan i pokoran (pretpostavljenim) u onom što voli i što prezire osim ukoliko mu bude nareðeno ono što je grijeh (neposlušnost prema Allahu). Ako mu bude nareðen grijeh nema poslušnosti niti pokornosti.“