Pogrešan odnos i zaokupljenost ovim svijetom je glavni uzrok nemara prema Allahu i Njegovoj vjeri.
Koliko je onih koje je dunjaluk udaljio od pokornosti Allahu, koliko je onih kojima je dunjaluk okupirao njihova srca pa su postali njegovi robovi. Koliko je onih koji su radi dunjaluka prodali i dostojanstvo i vjeru.
Zbog toga je Poslanik u ovome hadisu pojasnio kako da se odnosimo prema dunjaluku.
Mnogi kur'anski ajeti upućuju na prolaznost i suštinu dunjaluka. (Gafir, 39, Junus, 24)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: « Primjer mene i dunjaluka je kao konjanik koji se sklonuo u hlad drveta, a zatim otišao i ostavio ga.»

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodi primjer stranca ili prolaznika, zbog toga što će se stranac nekada nastaniti u tuðoj zemlji, ali prolaznik neće nikada.

Hafiz Ibn Hadžer kaže: « Prolaznik je onaj koji prolazi kroz neko mjesto ili putem, tražeći svoju domovinu. čovjek na dunjaluku je kao rob kojeg je njegov gospodar poslao s potrebom u neko drugo mjesto, pa on žuri da obavi ono zbog čega je poslan, da bi se što prije vratio u svoju domovinu i ne veže se nizašto drugo do za ono zbog čega je poslan.
Značenje hadisa je da je vjernik na dunjaluku kao stranac. Svoje srce ne veže ni zašto u toj tuðini, nego ga veže samo za svoju domovinu u koju se vraća-Ahiret. Svoj boravak na dunjaluku koristi da ispuni svoje potrebe i da se na njemu spremi za povratak u svoju domovinu. Ovako je i sa strancem. Ili može da bude kao putnik prolaznik, koji se nikada ne zadržava na jednom mjestu, nego se stalno kreće ka mjestu svoga stalnog boravka.»

Ibn Omerove riječi: « Kada omrkneš ne očekuj jutro......, su izvedene iz Poslanikovih riječi koje su njemu upućene. Ove riječi nas podstiću da se nadamo kratkome životu i i da uvijek iščekujemo smrt. Ovakvo stanje će nas učiniti da budemo zadovoljni s malo, da uvijek budemo spremni za povratak svome Gopodaru i da brižno obavljamo ono čime nas je Allah zadužio.

« Iskoristi zdravlje za bolest..» - čovjek u bolesti mnoga dobra djela ne može raditi ili ako ih može obaviti, ne obavlja ih onako kako ih je obavljao dok je bio zdrav.
Kaže Ibnul.Dževzi: « čovjek je nekada zdrav, ali je prezauzet radom za egzistenciju, a nekada je iskon, ali nije zdrav, a nekada je i iskon i zdrav, ali ga lijenost savlada.»

Ovaj svijet treba iskoristiti da se opskrbimo dobrim djelima za onaj svijet. Mnogi će se na onome svijetu kajati za ono što su od dobra propustili, ali im tada kajanje neće koristiti.

« I svoj život za svoju smrt».... Kada je u pitanju ljudski život, postoje dvije velike istine, koje često zaboravimo i zanemarimo, a one su: Uzvišeni Allah je svakom živom biću dao samo jedan život, a druga je da je taj život vremenski ograničen i prolazan. Onaj ko dokući ove istine i razmisli o njima, on će valjano iskoristiti svoj život i neće dozvoliti šejtanu da ga zavede dunjalukom. Uzvišeni Allah kaže: « pa neka vas ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.» Znači, pravi musliman je svjestan da na ovome svijetu boravi odreðeno vrijeme i da na njemu ima odreðenu zadaću; ustrajati na putu istine i pokornosti Allahu, s ciljem postizanja Njegove milosti i oprosta. Zbog toga vjernik sav svoj život usmjerava u ovome pravcu i sva svoja nastojanja i aktivnosti potčinjava tome uzvišenom cilju.
Šta nas treba motivirati da maksimalno svoj život iskoristimo u dobru?
Trebaju nas motivirati slijedeće činjenice:
1. činjenica da ćemo odgovarati za svoj život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: « čovjek se na Sudnjem danu neće ni pomaknuti dok ne bude upitan o životu u čemu ga je potoršio...»
2. Što bolje iskoristimo ovaj život u dobru, na onome svijetu ćemo biti sretniji i bogatiji.

S obzirom da je Allah dao mnoga polja djelovanja i mnoga vrata dobra, čovjek treba da razmisli o svojim mogućnostima i vrijednostima, da bi svoj život maksimalno iskoristio i ispunio dobrom.