U porodični život sreću donosi obostrana blagost supružnika prilikom govora. Kaže Allah: ''Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.'' (El-Isra', 53.)
Kamo sreće da se muž i žena suzdrže od ružnog govora i da ne vrijeđaju osjećaje jedni drugih! Kamo sreće da spominju samo dobre osobine svoga bračnog druga i da se ne osvrću na one loše! Ako bi muž izbrojao sve pozitivne osobine svoje žene i zanemario njene loše osobine, bio bi sretan i osjećao bi se rahatnije. Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: ''Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako nije zadovoljan nekim njenim ponašanjem, postoje mnoge druge stvari kojima je zadovoljan.'' (Muslim)
Ovim hadisom Allahov Poslanik, alejhis-selam, nas uči kako da se ophodimo prema svojim suprugama. Kaže Allah: ''A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan od vas ne bi se nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.'' (En-Nur, 21.)

Najveći broj problema i neslaganja među supružnicima uzrokovan je bezazlenim stvarima, koje nekada budu krunisane i samim razvodom braka. Muževi obično ne vole što kuća nije sređena, što hrana nije gotova na vrijeme itd., a žene zamjere muževima što su mnogo odsutni od kuće, što mnogo vremena posvećuju rodbini i gostima itd.

Na nama je da spoznamo svoje slabosti i stvarnost u kojoj živimo, kako ne bismo živjeli u iluzijama smatrajući svoj život idealnim.
Ne smijemo zaboraviti da smo mi slabašna ljudska bića koja su sklona griješenju. Na nama je da tragamo za svim rješenjima koja će naš bračni život učiniti što ljepšim i sretnijim. U prilog ovome spomenut ćemo riječi imama Ahmeda b. Hanbela koji je nakon smrti svoje supruge Ummu Abdullah rekao: ''Živjeli smo skupa 40 godina i nikada se nismo posvađali.'' Veoma je djelotvorno da žena šuti u momentu muževe srdžbe, to isto važi i za muža kada se žena naljuti. Kaže imam Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi ''Sajdul-Hatir'': ''Kada vidiš svog bračnog druga da je ljut i da govori ono što ne dolikuje, ti njegovom govoru ne posvećuj pažnju, nemoj mu oponirati, nemoj mu ni zamjeriti na tome, jer je njegovo stanje kao stanje pijanice koji ne zna šta govori, naprotiv, strpi se određeno vrijeme, jer je njime šejtan ovladao, a njegov razum je zaslijepljen. Ako mu se suprotstaviš, ti tada ličiš razumnom čovjeku koji se obraća luđaku, tvoje stanje je kao stanje budnog čovjeka koji kori čovjeka u besvjesnom stanju i u tom slučaju sebe smatraj krivcem. Preče je da prema njemu budeš milostiv i da ne dozvoliš da se osjećaji njime poigravaju. I znaj da će on kada se smiri i kada ga prođe ljutnja zažaliti za onim što se desilo, bit će ti zahvalan na tvom strpljenju, koja mu je pomogla da se sačuva toga da uradi nešto loše za vrijeme svoje ljutnje.

Ovo treba da praktikuje dijete prilikom srdžbe svojih roditelja, žena prilikom srdžbe svoga muža, treba ih pustiti da kažu što imaju, ne posvećujući pažnju njihovom govoru, da bi se oni kasnije pokajali i zatražili izvinjenje. Međutim, ako im se u tom stanju suprotstavi, to će samo povećati ljutnju i dovesti do neželjenih posljedica.

Nažalost, većina ljudi se ne pridržava ovih uputa, već naprotiv, kada vide ljutu osobu suprotstave se njenom govoru, što jasno govori o nepostojanju mudrosti kod tih ljudi. Mudrost je postupiti onako kako smo prethodno spomenuli, ali pouku uzimaju jedino oni koji su znanjem obdareni.''