Također, u uvodnom dijelu ovog serijala tekstova u nekoliko rečenica spomenuo bih opasnosti i loše posljedice koje proizilaze iz raširenosti slabih (daif) i izmišljenih (apokrifnih) hadisa među muslimanima.
Pogledajte samo koliko su razdora, netrpeljivosti, neprijateljstva meðu muslimanima prouzrokovali slabi i apokrifni hadisi! ''Kako to?'', zapitat će se neko. Jednostavno. Izmišljeni hadisi u velikom broju slučajeva pozivaju u ono što je zabranjeno Šerijatom. Naročito izmišljeni hadisi koje su izmislili ljudi koji su ciljano željeli unijeti razdor meðu muslimane. Poznati lažljivac Abdul-Kerim ibn Ebi el-Avdža, kada je doveden na mjesto pogubljenja, kazao je: ''Tako mi Allaha, ja sam izmislio i proširio meðu vama četiri hiljade hadisa u kojima sam dozvoljavao haram, a zabranjivao halal.''
Mnogo jasnije će nam biti kako su apokrifni hadisi unijeli razdor meðu muslimanima ako spomenemo neke od ciljeva i razloga izmišljanja hadisa. Mnogo je ciljeva i razloga zbog kojih su lažljivci izmišljali hadise, nekada i sa dobrim namjerama, a spomenut ćemo samo neke do njih nakon što navedemo dokaze da izmišljanje hadisa nije dozvoljeno, pa makar čovjek u svemu tome imao čiste namjere.
Zabilježili su imami Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a, da je rekao: Kazao je Allahov Poslanik: ''Ko slaže na mene, namjerno, neka pripremi sebi mjesto u Vatri'', ili u rivajetima: ''Ne lažite na mene, ko slaže na mene gorjet će u Vatri''; ''Slagati na mene nije kao slagati na nekog drugog, ko slaže na mene neka pripremi sebi mjesto u Vatri''; ''Ko bude prenosio moje hadise znajući da je to laž, on je jedan od lažova.''
Koristi radi, hadis o zabrani iznošenja laži na Poslanika, alejhis-selam, dostiže granicu mutevatir hadisa. Neki su spomenuli da hadis o tome od Poslanika prenosi dvije stotine ashaba, te da je to skoro jedini hadis koji od Poslanika prenosi svih deset ashaba kojima je obećan Džennet.
Ovi hadisi nedvosmisleno ukazuju na zabranu laganja na Poslanika. Neki učenjaci su zbog veličine tog grijeha smatrali da je osoba koja namjerno slaže na Poslanika počinila nevjerstvo, a većina je smatrala da je to samo veliki grijeh. Mnogi učenjaci, meðu kojima su imam Ahmed, Ebu Bekr el-Humejdi (šejh imama Buharije) i drugi, smatrali su da ako prenosilac samo jednom namjerno slaže, da se od njega ne prihvataju ni ostali hadisi, pa makar se i pokajao. Iako je imam Nevevi smatrao da je ovo mišljenje slabo i da ako se čovjek iskreno pokaje, da se prihvataju njegove predaje.
Spomenuti hadisi nedvosmisleno ukazuju da ne postoji razlika u zabrani laži na Allahovog Poslanika, bez obzira da li to bilo u poglavlju propisa ili u nekom drugom poglavlju kao što je podsticanje na činjenje dobrih djela ili upozorenje na loša, i to po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.
Takoðer, oni ukazuju da nije dozvoljeno prenošenje lažnih hadisa osobama koje znaju da su laž, osim u slučaju da pojasne da su to lažni hadis. Ako bi prenosilac hadisa znao da je hadis apokrifan i prenosio ga šuteći i ne pojašnjavajući, na taj način bilo bi mu zaprijećeno kaznom kojom se prijeti lažljivcima na Allahovog Poslanika, alejhis-selam.

Ciljevi i razlozi izmišljanja hadisa – laganja na Allahovog Poslanika:

1. Želja da se ljudi podstaknu na činjenje dobrih djela ili u želji da upozore ljude na činjenje odreðenih grijeha. U želji da ljude podstaknu na obavljanje namaza izmišljeni su mnogi hadisi, izmišljeni su načini obavljanja namaza, izmišljene su ''mubarek i blagoslovljene'' noći. A pošto to nije vjera od Mudrog Zakonodavca, na taj način postizao se kontraefekat. Ljudi su sveli čitav islam na obilježavanje ''mubarek i blagoslovljenih'' noći. Ljudi su shvatili, zbog mnoštva nagrada koje se obećavaju onima koji obilježe te ''mubarek i blagoslovljene'' noći u ibadetu, da je to više nego dovoljno da bi se zaslužila Allahova nagrada, Allahov oprost. Na taj način stvara se netrpeljivost meðu muslimanima. Oni koji takve stvari bojkotuju smatraju se od strane onih koji to prakticiraju konzervativnim, vehabijama, zaostalim, rušiteljima tradicije.

2. Želja da se opravda slijepo slijeðenje odreðenih imama i bojkotovanje
slijeðenja onih koje drugi slijede. Pa ćemo naći da su ljudi izmišljali hadise u kojima pretjerano hvale Aliju, r.a., a kude i vrijeðaju Muaviju, r.a., sve u želji da opravdaju svoje poglede i svoje stavove. Nakon vremena ashaba dolaze ljudi koji su izmišljali hadise u kojima hvale i u nebo uzdižu imama mezheba kojeg oni slijede, a kude, psuju i pokuðenim smatraju slijeðenje drugih imama.
Tako ćemo naći mnoge izmišljene hadise o Aliji, r.a., kojem ti hadisi nisu potrebni, njegove vrijednosti su poznate vjernicima, dovoljno mu je da ga je Allahov Poslanik obradovao Džennetom, da je za njega kazao da voli Allaha i Njegovog Poslanika, a i da njega voli Allah i Njegov Poslanik. Sljedbenici nekih zabludjelih sekti nisu se zadovoljili spomenutim odlikama već su izmišljali hadise o njemu. Naprimjer hadis: ''Gledanje u Aliju, r.a., je ibadet'', ne zaboravljajući istovremeno izmisliti hadise u kojima vrijeðaju Muaviju, r.a., kao hadis: ''Svaki ummet ima faraona, faraon ovog ummeta je Muavija.''
A koliko je samo izmišljenih hadisa u kojima se hvale i uzdižu imami mezheba. Naprimjer hadis: ''Svjetiljka mog ummeta je Ebu Hanife'', ili hadis o hvaljenju imama Šafije: ''Kurejšijski alim će ispuniti zemlju znanjem'', ne zaboravljajući pritom da izmisle hadise u kojima se kudi neki od imama. Takav je hadis: ''U mom ummet bit će čovjek koji se zove Muhammed ibn Idris, on je više štetan za moj ummet nego Iblis.''
Mnogo je drugih razloga i ciljeva zbog kojih su izmišljani hadisi, a u nastavku ćemo spomenuti najbitnije faktore koji su uzrokovali raširenost apokrifnih hadisa meðu muslimanima u današnjem vremenu.

1. Nepostojanje učenih ljudi, hadiskih eksperata, koji će ukazati na te stvari. Ovo je činjenica koja se ne može negirati, pa makar se neko i ne slagao s njom. Pogledamo li samo u knjige, predavanja, hutbe, vazove, novinske članke, vidjet ćemo da se u njima nerijetko spominju daif i apokrifni hadisi. Ako je tako žalosno stanje kod ljudi koji govore i pišu o vjeri, pa šta očekivati od ljudi koji su na nižem stepenu od njih u poznavanju vjere, njenih izvora, i koji su konzumenti onoga što pišu oni koji se smatraju učenim.
2. Određena tehnološka dostignuća potpomogla su u velikoj mjeri raširenost apokrifnih hadisa među muslimanima. To ni u kom slučaju ne znači kuðenje tih tehnoloških dostignuća i njihovog korištenja, već govorimo da je to jedan od faktora raširenosti apokrifnih i slabih hadisa. Pa, naprimjer, ko može kontrolisati pisanje o vjeri putem interneta, podjelu raznovrsnih letaka koji se uvijek dijele pod plaštom pozivanja u vjeru, štampanje knjiga bez recenzije osoba koje su kompetentne da vrše recenziju. I sve to na kraju vodi ka tome da do ljudi doðu izmišljeni hadisi kojih se oni u dosta slučajeva mnogo čvršće drže i pridržavaju nego što se pridržavaju hadisa koji su zabilježeni u Buhariji i Muslimu.