U etimološkom smislu označava, put, pravac, običaj, tradiciju i način, bez obzira bio dobar ili loš. Na ovu definiciju se odnose riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,:

« Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) imat će za to nagradu, a i nagradu svih onih koji po tome budu nakon njega radili, tako da nikome od njih nagrada neće biti umanjena.
A ko u islam uvede loš sunnet (običaj), imat će za to grijeh, a i grijehe svih onih koji to poslije njega budu radili, s tim da njima njihovi grijesi ništa neće biti umanjeni.» (Muslim)

SUNNET U TERMINOLOŠKOM SMISLU

Definicija sunneta kod hadiskih učenjaka:

Sunnet je sve ono što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem; njegove riječi, praksa, prećutno odobravanje, moralno-etičke osobenosti ili životopis i prije i u toku njegove poslaničke misije.

Primjer sunneta u formi riječi je sve ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao u različitim prilikama, a što je normativnog karaktera, poput hadisa u kojem je rekao: « Djela se cijene prema namjeri...»
Primjer za Poslanikova djela su svi njegovi postupci koje od njega prenose ashabi, a koji su vezani za obredoslovlja, poput obavljanja namaza, obavljanja hadždža i tome sličnih postupaka.
I primjer Poslanikovog prećutnog odobravanja obuhvata sve postupke ashaba koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i potvrdio da su ispravni. Kao konkretan primjer može se navesti slučaj koji se desio u bici Benu Kurejza kada su ashabai različito postupili po pitanju klanjanja ikindije-namaza, pa je Poslanik oba postupka odobrio i potvrdio da su ispravni.

Kaže imam Šatibija: « Sunnet se spominje nasuprot novotariji. Kaže se za osobu da je sunnetlija ako radi u skladu sa Poslanikovom praksom, a ako radi suprotno tome, kaže se da je novotar.»

Termin sunnet se upotrebljava i za postupke ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: « Držite se moga sunneta i sunneta mojih upućenih i pravednih halifa.»

Definicija sunneta kod učenjaka usuli-fikha

Kod učenjaka usulul-fikha (metodolozi islamskog prava) pod sunnetom se podrazumijevaju samo riječi, djela i prećutna odobravanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne i njegove tjelesne i moralne osobenosti. Učenjaci usulul-fikha su se interesirali samo za ono na čemu su mogli graditi pravne norme. Istraživali su Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život kao onoga koji je utemeljio vječna i univerzalna pravila mudžtehidima koji će doći poslije njega i koji će ljudima pojašnjavati zakone života.

Definicija sunneta kod učenjaka fikha (islamskog prava)

I kod samih islamskih pravnika (fakiha) postoje različite definicije sunneta. Najpoznatija definicija sunneta kod islamskih pravnika je da je sunnet sve ono za čije se izvršenje zaslužuje nagrada, za ostavljanje ukor,a ne kazna. Ili ono što je nareðeno, ali ne strogom naredbom.
Prema jednima to su radnje koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada radio, a nekada izostavljao. Drugi kažu da su to radnje koje je i bez opravdanog razloga izostavljao. Treći, pak, kažu da je sunnet sve ono što dolazi od Allahova Poslanika, a nije ni farz ni vadžib. Po ovome postoje dvije vrste sunneta, es-sunnetu'l-mu'kkede (pritvrðeni sunnet) i es-sunne gajru'l-mu'ekkede (neprtivrðeni sunnet).

Definicija sunneta kod orijentalista

Vrlo važno je znati šta o sunnetu i njegovom karakteru misle nemuslimani, prije svega orijentalisti koji se od davnina interesiraju za poslaničku praksu ili sunnet. Odmah ćemo uočiti da se njihovo razumijevanje sunneta u velikoj mjeri razlikuje od razumijevanja islamskih učenjaka. Ono što orijentalisti najviše istiću jeste to da je sunnet samo drugi naziv za predislamsku praksu ma koliko ona bila modificirana Kur'anom.
Po njima koncept Poslanikova sunneta je naknadna tvorevina, jer prvi muslimani su sunnetom obilježavali samo praksu rane muslimanske zajednice. Tako Schacht tvrdi da je u prvom hidžretskom stoljeću sunnet u islamskom društvu razumijevan kao običajna praksa.
činjenica je da su muslimani već od prvih dana, odazivajući se naredbi Kur'ana, prihvatili Poslanikov način življenja (sunnet) kao platformu ua svoje lično ponašanje. Znači, nisu prihvatili i usvojili onu praksu i običaje koji su preovladavali kod predislsmkih Arapa.
Meðutim, važno je pojasniti da su mnogi običaji iz predislsmskog perioda zaživjeli i u vremenu objave, ali nakon što ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, reformirao i prihvatio u modificiranoj formi.