U posljednje vrijeme smo svjedoci brzog napredovanja u oblasti medicine i to naročito u medicinskoj oblasti "vještački porod" i "vještačka oplodnja", da bi se na kraju susreli sa "alternativnom maternicom". To, ustvari znači da se jajašce supruge oplodi sa spermom njenog supruga a potom, da se oplođeno jajašce položi u maternicu druge žene koja za to uzima novčanu nadoknadu ili to čini na dobrovoljnoj bazi. I kada se alternativna majka porodi, novorođenče predaje supružnicima. Povodi „iznajmljivanja" maternica: 1. U slučaju odstranjivanja maternice putem hiruškog zahvata, s tim da su plodnica i jajnik zdravi;
2. Prisustvo opasnih urođenih mahana u maretnici;
3. Trudnoća prouzrukuje opasne bolesti kao što je zatrovanje maternice;
4. Čuvanje vitkosti tijela i rješavanje od tereta i poteškoća trudnoće i poroda;
5. Nemogućnost upotpunjena trudnoće zbog stalnog pobačaja i drugi sličnih povoda.
Šerijatski propis „iznajmljivanja“ maternica...
U Islamu je strogo zabranjeno pribjegavati postupku "IZNAJMLJIVANJA MATERNICA" u obliku kojeg smo predhodno spomenuli, svejedno da li alternativna majka ili maternica biva iznajmljena na novčanoj ili dobrovoljnoj bazi, na što ukazuju šerijatski dokazi koje ćemo ako Bog da naknadno spomenuti, i što je potvrdilo fikhsko islamsko vijeće pri Rabiti u Mekki na osmoj sjednici održanoj u periodu između 28. Rebiul Eehar-a i 7. Džumadel Uula 1405. hidžretske godina, što odgovara 19 – 28 januar 1985. gregorijanske godine, i vijeće šerijatskih istraživanja u Egiptu odluka br. 1 održanoj 29. marta 2001. gregorijanske godine.
Prvi dokaz: Allahove, džellešanuhu, riječi u prevedenom značenju: "I koji stidna mjesta svoja čuvaju - osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju - a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju." (Mu`minun 5 – 7.) Nema razlike u obaveznosti čuvanja spolnih organa između ljudi i žena. Njegovo čuvanje je uopšteno i obuhvata čuvanje od drugih polni organa, a takođe, i od njihovih spermi.
Drugi dokaz: Maternica žene slijedi njen spolni organ i kako god nije dozvoljen spolni organ osim sa valjanim šerijatskim ugovorom tako i maternicu nije dozvoljeno činiti "zauzetom" mimo suprugovog poroda.
Treći dokaz: Maternica nije podložna doniranju i dopuštanju. I šerijat je zabranio muškarcu da se naslađuje mimo svoje supruge jer će to dovesti do zauzeća maternice žene s kojom se naslađivao putem sperme, kojoj šerijat ne dozvoljava da bude "stavljena" osim u krugu bračnih veza koje potvrđuje šerijat. Tako i maternica nije podložna davanju i dopuštanju s više prava radi čuvanja ispravnosti porijekla i njegove čistoće. Ono što nije podložno doniranju i dopuštanju nije podložno poklanjanju i iznajmljivanju, jer se "iznajmljivanje" definiše kao: "Ugovor na ciljanu i poznatu korist koja je podložna davanju i dopuštanju za poznatu nadoknadu." I islamski pravnici su jasno definisali sa riječima: "podložna davanju i dopuštanju", kako bi izbjegli "korist polnih organa" koji nisu podložni davanju i dopuštanju. (Mugni Muhtadž 3/438)
Četvrti dokaz: Postojanje mogućnosti i sumnje da dođe do "mješanja porijekla i roda". Postoji mogućnost da zahvat oplodnje ne uspije nakon što se stavi oplođeno jajašce u maternicu alternarivne majke. Tada se može desiti direktno začeće od strane zakonskog supruga alternarivne majke i da se novorođenče pripiše suprugu osobe koja je iznajmila maternicu a koje ustvarnosti nije njegovo dijete.
Isto tako predhodna mogućnost i sumnja nastavlja biti moguća u stanju kada suprug alternativne majke - njegove supruge nastavi da ima sa njom polni akt, a ona je trudna sa oplođenim jajašcem druge žene, jer se zametak hrani "tekućinom" supruga alternativne majke koji sa njim nije u rodbinskoj vezi kao što se hrani od majke koja ga nosi. S tim je došla decidna zabrana po pitanju polnog odnosa sa trudnicom čija je priroda trudnoće kao što je to u slučaju iznamljivanja maternica. Rekao je Poslanik: "Nije dozvoljeno osobi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da "zalijeva" svojom tekućinom potomstvo drugoga." (Ahmed Ebu Davud hadisu hasen Džami`u Sahih 7654 Albani), tj. "prilaženje" trudnicama, a u predaji Tirmizija: "Nije dozvoljeno osobi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da "zalijeva" svojom tekućinom dijete drugoga." (Tirmizi hadisu sahih Džami`u Sahih 6508 Albani). Rekao je Ibnul-Kajim: "Ispravno je da, ukoliko opći sa trudnicom, dio njega ostaje u zametku jer polni akt pridodaje u oblikovanju zametka." Rekao je Imam Ahmed: "Polni akt pridodaje u čulu sluha zametka i njegovom čulu vida jer je ovo značenje Poslanik decidno potvrdio kada je rekao: "Nije dozvoljeno osobi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da "zalijeva" svojom tekućinom potomstvo drugoga.", kao što je poznato da "tekućina" sa kojom se "zalijeva" porod pridodaje u njegovom oblikovanju, i porod ili zametak se formira sa udjelom od njega." (Šerhu Suneni Ebi Davud 6/136)
Ne može se zabraniti suprugu alternativne majke da sa njom ima polni akt u toku trudnoće jer je to obaveza na njemu prema supruzi, osim u stanju kada ima za to valjano šerijatsko opravdanje. To, čak više, biva njegova stroga obaveza prema supruzi konsezusom učenjaka ukoliko se poboji za sebe od bluda. I zabrana vadžiba je haram, a šta dovodi do harama je haram, kao što je uslovljavanje zabrane i ostavljanje polnog akta između supruga i njegove žene - alternativne majke neispravan uslov zato što je suprotan onome što povlači sa sobom bračni akt.
Peti dokaz: Predhodno pomenuta oplodnja zahtjeva otkrivanje stidnog mjesta kod žene i njegovo gledanje ili dodirivanje, a osnova u tome je stroga zabrana, i nije dozvoljeno osim u šerijatskoj nuždi ili potrebi. Allah, džellešanuhu, kaže: "Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima." (Prijevod značenja En-Nur 30.) Ukoliko bi priznali da je to nužda ili potreba u slučaju žene vlasnice jajašceta ne prihvatamo da je to slučaj sa vlasnicom alternativne maternice, jer ona nije žena kojoj je potrebno majčinstvo.
Šesti dokaz: Nije dozvoljeno u propisu "iznajmljivanja" proširivanje koje je zasnovano na analogiji (Iznajmljivanje maternice sa iznajmljivanjem dojenja novorođenčeta), jer je "iznajmljivanje" propisano suprotno osnovi u "posjedovanju" čija je osnova posjedovanje materije-predmeta i koristi zajedno. Tako da se ne posjeduje korist mimo materije-predmeta. Dok je "iznajmljivanje" ugovor na posjedovanje samo koristi, tako da je njena legalnost suprotna predhodno pojašnjenoj osnovi u posjedovanju. I ono što je propisano suprotno osnovi, proširenje u njemu putem analogije nije dozvoljeno.
Sedmi dokaz: Nije dozvoljeno ženi da iznajmi maternicu sa ciljem trudnoće za drugoga zbog štete po samu nju, jer ona može da bude udata ili neudata. Ukoliko bude udata obuhvata je mogućnost miješanja porijekla, a ukoliko bude neudata izlaže se potvori i ružnom govoru, kao što postoji, u mišljenju da je dozvoljena trudnoća za drugoga, otklanjanje štete žene koja je lišena trudnoće i poroda sa štetom po alternativnu majku koja će nositi i roditi, a potom se neće naslađivati plodovima svoje trudnoće, poroda i teškoća koje joj se pričinavaju. A poznato je pravilo: "Šteta se ne otklanja sa drugom štetom." (El-Ešbahu Ve El-Nezair Sujuti)
Osmi dokaz: Štetnosti i problemi koji proizilaze iz pomenutog postupka „IZNAJMLJIVANJA MATERNICA".
Problem oko utvrđivanja roda novorođenčeta od strane oca i majke i kome pripada
Da li pripada prvoj majci, vlasnici jajašceta, ili alternativnoj majci koja je iznajmila svoju maternicu ili donirala je, i koja ga je nosila i rodila. Ispravno mišljenje uleme je da stanje alternativne majke koja je iznajmila svoju maternicu ili donirala je, može biti udata ili ne. Ukoliko je udata novorođenče pripada njenom suprugu, a ne čovjeku vlasniku spermatoida. A dokaz su Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi: "Dijete pripada "postelji", a zinalučaru "kamen". (Buhari 2053, 2218, Muslim 1457-36,37) i : "Dijete pripada vlasniku "postelje." (Buhari 6750) Značenje hadisa bi bilo kako je to pojasnio Ibnu-Hadžer i Nevevi: "Ukoliko čovjek ima ženu ili ropkinju, postaju njegova "postelja", i ukoliko dođu sa djetetom u vremenu u kojem je moguće da dođu kao supruga ili robkinja, dijete se pripisuje njemu i postaje njegovo, međusobno se naslijeđuju i primjenjuju se i drugi šerijatski propisi koji nastaju poslije poroda, svejedno da li mu ličilo ili ne. A zinalučaru pripada "kamen" - razočaranje i nema nikakvog prava u djetetu.“ (Fethul-Bari i Šerhu Nevevi) Isto tako ne postoji, između vlasnika spermatoida i alternativne majke, ni jedna veza od moguće tri: brak, dozvoljeni polni akt i robstvo. Ukoliko alternetivna majka ne bude udata novorođenče pripada njoj, a ne vlasnici jajašceta i između njih dvoje, majke i djeteta, teku propisi koji nastaju nakon utvrđivanja roda i srodstva. Dokazi su sljedeće stvari:
Prvo: Kur`anski ajeti koji jasno ukazuju da je majka ona koja nosi i rodi dijete i u čijem se stomaku formira. Allah, džellešanuhu, kaže: "Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni." (Prijevod značenja En-Nahl 78.) i : "Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim, majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine." (Prijevod značenja Lukman 14.) i : "Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci." (Prijevod značenja El-Ahkaf 15.)
Drugo: Kur`an je ustvrdio osobinu majčinstva onoj osobi koja je nosila i rodila dijete i to na način koji tu osobinu čini svojstvenom samo njoj. Allah, džellešanuhu, kaže: "Majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga." (Prijevod značenja El-Bekare 223.) i : "Oni od vas koji ženama svojim kažu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile." (Prijevod značenja El-Mudžadele 2.)
Treće: Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi: "Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme…“ (Muttefekun alejhi, Buhari 3208, Muslim Kitabu Kadr prvi hadis bez broja) Kao što primjećujemo, u hadisu je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nazvao majkom onu u čijoj se maternici oblikuje zametak.
Četvrto: Predaju koju prenosi Aiša, neka je Allah njome zadovoljan, da su se Sa'ad b. Ebi Vekkas i Abdu b. Zemat (brat Sevde, kćerke Zematove, supruge Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem) prepirali po pitanju dječaka, gdje je Sa'ad rekao: "O Božiji Poslaniče, ovo je sin moga brata Utbeta b. Ebi Vekkasa. Oporučio mi je da je to njegov sin, zar ne vidiš da mu sliči?! A rekao je Abdu b. Zemat: "Ovo je moj brat, o Božiji Poslaniče, rodio se na "postelji" moga oca od njegove ropkinje.“ Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pogledao i jasno vidio da liči Utbetu, ali je rekao: "On pripada tebi o Abdu sine Zemata, dijete pripada "postelji", a zinalučaru "kamen", zakloni se od njega, o Sevda, tako da nije vidio Sevdu nikada više." (Buhari 2218, Muslim 1457-36) Kao što vidimo Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je učinio dječaka sinom Zemata i ako spoljašnost ukazuje da nije Zematov i učinio je propis da dijete pripada "postelji", a zinalučaru "kamen". Tako da naučna činjenica nije obavezna da bude šerijatska činjenica jer šerijat sudi po spoljašnosti, a znanje istinske činjenice je kod Allaha.
Po pitanju kakav je odnos između vlasnice jajašceta i novorođenčeta, postoje dva mišljenja:
v Vlasnica jajašceta, i ako nije šerijatska majka, isto tako mu nije u potpunosti "strana". Naprotiv, ona mu je kao majka po mlijeku, jer u novorođenčetu se nalaze odredene pojedinosti od vlasnice jajašceta.
v Drugo mišljenje i ako Bog da, ispravnije, a Allah najbolje zna: „Ne postoji nikakva veza između njih dvoje, a njen trud i djelo je ništavno, i ne povlači sa sobom nikakve propise i prava. Predhodno spomenuto ojačava i zabranu čovjeka sa ženama, zabranom zauvjek, biva sa tri stvari: rod, tazbinstvo i dojenje, što nije slučaj u predhodnom slučaju.
Iskrivljena slika majčinstva
Isto tako, oblikovanje majčinstva trgovačkim karakterom, što je suprotno majčinstvu koje veliča šetijat i za koje su vezani odredeni šerijatski propisi i prava. Pravo značenje majčinstva i njenog veličanja ne biva pukim jajašcem kojeg su izlučili ženini jajnici i kojeg je oplodio suprugov spermatozoid. Naprotiv, to biva sa nečim drugim koje dolazi poslije oplodnje kao što su: prohtjevi trudnice za jelom, osjećaji nelagodnosti, malaksavost u toku trudnoće u obliku napetosti, briga, porođajni bolovi, slabost i patnja poslije poroda. Tako je ovo dugo "druženje" radi majčinstva. Takvo prikrivanje majčinstva sa prividnim i nejasnim preprekama dovodi do borbe i privženosti novorođenčeta poslije poroda: da li da bude privržen vlasnici jajašceta ili onoj koja ga je nosila i zadojila svojim prsima? To će ga, bez sumnje, izložiti jakom nervnom stresu jer neće znati kome tačno pripada: da li prvoj ili drugoj majci. A udaljavanje štete je prioretnije od sticanja dobiti.
(Korišteni materijal: Naučno istraživanje na istu temu pri vijeću šerijatski istraživanja u Egiptu, odluke fiksko – islamskog vijeća pri Rabiti u Mekki, fetve učenjaka Ibnu Džibrina, Muhamed bn El-Munedžid).