BRAK
Rekao je šejh Ibn Usejmin za one koji udaraju svoje žene iz navike, bez ikakvog povoda i bez šerijatskih granica u tome: "Takvi ljudi su nepokorni Allahu i suprostavljaju se Njegovom Šerijatu jer je Allah, dž.š., naredio muževima da se na najljepši način odnose prema suprugama. Da li se može reći za čovjeka koji ulazi u kuću srdit, tjera sve od sebe i udara da se odnosi prema porodici na najljepši način? Naprotiv, za takve se kaže da imaju kratku pamet i slabu vjeru. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama." (Tirmizi) (MEDŽMUU DURUSI FETAVA-L-HAREMI-L-MEKKIJJI 3 / 248 str.)
- Koliko je mužu dozvoljeno da bude odsutan od kuće?
Neki ashabi Allahovog Poslanika ograničili su odsutnost čovjeka od kuće na četiri mjeseca a drugi su to ograničili na šest mjeseci. Međutim, ograničenje dolazi u pitanje tek kada žena bude zahtijevala da on dođe kući. Ako se taj zahtjev dogodi nakon pola godine i čovjek bude u mogućnosti da ga ispuni, a ne ispuni, žena ga ima pravo tužiti kod islamskog kadije (u našem vremenu kod nekog od učenih ljudi koji poznaju kadiluk - islamsko sudstvo) i tražiti razvod braka. Ako mu žena dozvoli da ostane, pa makar se radilo o dužem roku, nema nikakve smetnje u tome jer se ona u tom slučaju dobrovoljno odrekla svoga prava. Bitno je napomenuti i to da čestit i bogobojazan muž zna bolje svoje obaveze od žene i zna sve šta treba raditi da bi obezbijedio sretan i uredan život porodici, tako da nema potrebe da ga ona primorava na ostanak u kući nakon što je ostavio potrebnu opskrbu i namirnice i obavezao nekoga da se brine za njihovu sigurnost i sve što im je potrebno. Postoje mnoge situacije u kojima se ne može ograničiti čovjekovo odsustvo od kuće niti žena ima pravo zahtijevati od njega da se vrati, kao što je bolest, borba na Allahovom putu, poziv u Allahovu vjeru (da'va), učenje Allahove vjere i sl., osim ako bude nezbrinuta i uskraćena za ono što joj je potrebno za normalan život. Na ženi je tada da se strpi i nada Allahovoj, dž.š., nagradi.
- Planiranje porodice
Planiranje porodice iz straha od siromaštva nije dozvoljeno jer je opskrba u Allahovim rukama i On je taj koji je svim stvarima odredio edžel. Kaže Allah, dž.š.: "I ne ubijajte vašu djecu iz straha od neimaštine. Mi opskrbljujemo i vas i njih." (Prijevod značenja - El-En’am, 151.)
Planiranje porodice nalikuje onome što su radili neznabošci prije Islama, koji su ubijali svoju djecu iz straha od siromaštva, s tim da je razlika u tome da su oni ubijali već rođenu djecu a danas se sprječava da djeca uopće dođu na ovaj svijet. Sve u svemu razlog je isti i nije dozvoljeno iz straha od siromaštva izbjegavanje trudnoće i rađanje. Planiranje porodice upućuje na loše mišljenje o Allahu, dž.š. S toga nam ne ostaje ništa drugo do da se oslonimo na Allaha, dž.š., jer je On taj koji opskrbljuje koga hoće bez računa, da imamo lijepo mišljenje o Njemu i da odbacimo ovakvu vrstu šejtanove spletke. Ako bi odgađanje trudnoće bilo iz zdravstvenih razloga kao npr. da žena ne može podnijeti trudnoću i porođaj u specifičnim uslovima i stanju, tada nije zabranjeno privremeno i odgoditi trudnoću svim dozvoljenim putevima. To smije potrajati samo dok prođe data situacija zbog koje joj je teško zatrudnjeti. U ovom slučaju ne radi se o planiranju porodice nego o preventivi i liječenju. Također, planiranjem porodice ne smatra se ejakulacija van materice, pod uslovom da se žena s time složi i da to čovjek ne radi iz straha od mnoštva potomstva. Dokaz za to su riječi Džabira, r.a.: "Činili smo ejakulaciju van materice a Kur'an je objavljivan" (tj. u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) (Buhari i Muslim)