Imam el-Nevevi, rhm., kaže: "Islamska ulema je složna na tome da je prijekor, spomenut u hadisu, upućen osobi koja takvu izjavu iskaže s ciljem potcjenjivanja ostalog svijeta, te smatranja sebe boljim od njih, vidjeći ružnim njihove postupke i djela. Data osoba će se tako ponašati zbog toga što nije svjesna Allahove dž.š., tajne i mudrosti u svemu što se dogaða s Njegovim stvorenjima!"Ko se bude podrobnije bavio historijsko-povijesnom graðom Islama i muslimana primjetiće da je olahko bavljenje propisom tekfira bilo obilježje velikog broja zabludjelih skupina i novotarskih sekti koje su se znale javljati na svakom mjestu, i u svakom vremenu, ustajući protivu jedinstvenog džema'ata muslimana.

Imam Tahavija, Allah mu se smilovao, u djelu "el-'Akideh el-Tahavijje", kaže: (84) Od našeg pravca nije ustajanje protivu imama, pa makar i nasilnici bili. Nećemo protivu njih dove učiti, niti ćemo im neposlušnost iskazivati. Smatramo da je pokornost pretpostavljenima – vid obavezne pokornosti prema Allahu, dželle ša'nuhu, izuzev ako nam narede izvršavanje grijeha. Na nama je obaveza da vladarima učimo dovu radi poboljšanja opšteg stanja. (85) Slijedimo sunnet, držimo se džemata, i klonimo se ekstrema, razilaženja i strančarenja!“

Haridžije su osnova, glava i temelj svim navedenim skupinama; oni su sekta koja je prva počela baviti se tekfirom muslimana i izvoðenjem istih iz Allahove, dž.š., vjere, zbog toga što su umislili da ostali muslimani nisu unišli u ovu vjeru onako kako to istinski treba!? Njihovi začeci se javljaju još 10. godine po hidžri, u vojni poznatoj po imenu el-Evtas, nakon raspodjele plijena s Hunejna.

U dva sahiha se bilježe predaje od Ebu Hurejre i Ebu Se'id el-Hudrija, radijallahu 'anhu, da je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon raspodjele plijena s Hunejna, došao čovjek po imenu Abdullah Zul-Huvejsireh el-Temimi, koji reče: "Poslaniče, dijeli pravedno, jer nisi bio pravedan!? Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Jedan sam od propalih - ako ja ne budem bio pravedan! Teško tebi, ko će onda biti pravedan, ako je ne budem pravedan!?' Omer, r.a., reče: Dozvoli mi da mu odrubim glavu! Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: Nemoj ga! Iz kičme ovog čovjeka će izaći ljudi koji će biti boljeg namaza od vašeg, i boljeg posta od vašeg, i noću će klanjati više od vas; Kur'an će čitati – ali im srca neće dosezati! Ispadaće iz vjere kao što strijela probada svoju metu."

U drugoj predaji stoji: "Ako ih budem sreo - kaznio bi ih kaznom naroda Ad! To bi bili najgori leševi pod nebeskim svodom!"

U trećoj predaji se kaže: "Zabaviše se ubijanjem muslimana, dok mušrike i nevjernike zapostaviše!"

Nakon Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, haridžije bijahu ti koji udariše na Osmana, radijallahu 'anhu, zatim na Aliju, radijallahu 'anhu, a potom i na halifu Mu'aviju, Allah bio zadovoljan njime. Otprilike bivaju suzbijeni u periodu emirstva Hadždžadž b. Jusufa, Allah mu se smilovao, kao i za vrijeme pravednog halife Omera b. Abdul-Aziza, Allah mu se smilovao. Od tada, haridžije kao sekta, bivaju razbijeni, ali njihove ideje i stavovi i dalje ostaju u životu!

Nastanak i pojava haridžija se smatra i jednom od mu'udžiza Poslanika s.a.w.s., jer nam je On, s.a.w.s., najavio nastanak takvih skupina ljudi, detaljno nam ih opisujući, kako bi se znali njih sačuvati!

Alija r.a., koji je dobar dio poslanikovih riječi i hadisa u povodu njih zapamtio, je stupao u borbene akcije protivu njih, nakon dugih i neuspjelih pregovora i razgovora s njima, upozorenja i opomena. Sa njima je vodio borbe čak do Nehrevana.

Šejh 'Ali el-Šibl, Allah ga sačuvao, u jednom od svojih predavanja, kaže da se razlozi kompletne problematike haridžizma i pogrešnog tekfira muslimana, mogu svesti pod tri tačke, i to:

1. El-Džehl – neznanje.
2. El-Heva – strast i prohtjevi.
3. El-Taklid – slijepo povoðenje za drugima.

Na kraju navodimo predaju od Džunduba r.a., o kojoj bi trebalo svi malo dublje da razmislimo, a u kojoj stoji slijedeće: "Poslanik, s.a.w.s., nam je pričao: Neki čovjek reče: Vallahi! Allah neće oprostiti grijehe tome i tome! Allah, dželle ša'nuhu, zatim reče: Ko je taj što se kune Mnome da neću oprostiti grijehe tome i tome!? Neka zna da Sam tome već grijehe oprostio, a da Sam tvoja djela sva poništio!“ (Sahihu Muslim, br.2621.)

Molim Allaha dž.š., da sve muslimane poštedi zla ovih ljudi. Amin.