Nema filma ni romana koji bi mogao ispripovijedati šta je sve u svom životu doživjela i preživjela Hatidža-Vesna Tijanić iz srbijanskog grada Kraljeva. Sama kaže da je prošla pakao, da bi u njen jedan moglo da stane na hiljade drugih života.

Pakao od života

Vesna je napušteno dijete. Roditelje ne zna, ostavili su je na ulici u kraljevu kada je imala osam mjeseci. Ne poznaje nikoga od rodbine. Bilo je to prije nepunih 30 godina. I onda je počelo potucanje. Promijenila je nekoliko porodica koje su je usvajale i u svakoj je teško propatila. Kao još nejaka djevojčica, morala je raditi teške poljoprivredne poslove, često je bila gladna, često se smrzavala... Maštala je i sanjala o boljem životu, nadala se iz sata u sat, iz dana u dan da će je Bog pogledati, da njen život neće biti surov da suroviji ne može biti...

Kada se zadjevojčila, tek što je postala punoljetna, ukazala joj se prilika. Nekakvom igrom slučaja, ponuđeno joj je da radi kao konobarica u jednoj kafani u crnogorskom mjestu Plav. Nije puno razmišljala. Prihvatila je posao, zapravo nije ni imala nekog izbora. I sasvim slučajno, kao što u životu puno toga zna biti, počela je da proučava Islam.

Bilo je to pomalo čudno, a ona o tome nikome nije govorila jer je znala da joj niko ne bi vjerovao i da bi bila predmet ismijavanja.

Vesna je nedavno ispričala crnogorskim novinarima da je jedne noći, prije deset godina, nakon posla u kafani, umorna do besvijesti, otišla u svoj sobičak da spava. I usnila je čudan san – mora raskrstiti s pravoslavljem i preći na islam. I tako je uradila.

Hoću samo naprijed

Vesna Tijanić je prešla na islam i uzela ime Hatidža, zadržavajući svoje rođeno ime i prezime. Pokrila se i to je bio šok za mještane Plava. Tek tada su počeli problemi – muslimani iz Plava su je šikanirali, nazivali varalicom, tjerali da napusti to mjesto. Pravoslavci su je optuživali da je izdala svoju vjeru.

Hatidža-Vesna Tijanić  nije se predala. Kaže da je u islamu našla sebe i ono što od života hoće i s još većim žarom i snagom mu se posvetila. Već godinama ne skida hidžab. Teško živi jer ne radi, pa se snalazi kako zna i umije. Sama je. Veli da živi od vjerovanja i nade da je najgore u njenom životu prošlo. Iz Plava, kad joj je bilo najteže, kad su svi okretali glavu od nje, kad danima i mjesecima nije izlazila na ulicu, nigdje nije htjela otići, pa kud puklo da puklo. Danas bi otišla.

Kada su crnogorski listovi prije dvadesetak dana objavili priču o Hatidži Vesni Tijanić, počeli su da se javljaju prosci. Najviše ih je iz Bosne, a ima ih i iz Makedonije, Crne Gore, Srbije... Raspituju se za Hatidžu-Vesnu, interesuje ih kakva je osoba, da li je spremna na brak...

Hatidža-Vesna je oprezna na bračne ponude koje joj sada stižu. Kaže da je ne čudi što se odjednom toliko ljudi javlja.

Preživjela sam pakao od života, ali dragi Allah uvijek počasti svog roba. Jesam zainteresirana za brak, željela bih da imam svoju porodicu, da imam muža koji će biti čestit i pošten čovjek. Ipak, prvo moram o svemu dobro razmisliti – kazala je novinarima i dodala da bi joj teško palo ako bi je izabranik previše propitivao o njenoj prošlosti.

- Ne mogu i neću da se vraćam unazad, hoću samo naprijed. A naprijed mogu samo ljudi koji vjeruju u Boga i koji se trude da budu pravedni. Moj muž mora biti vjernik, radan čovjek, čovjek koji zna da cijeni ženu. Jedino to tražim – otkrila je Hatidža-Vesna Tijanić.

preuzeto sa sajta  www.dzemat.ch, direktan link  http://dzemat.ch//index.php?option=com_content&task=view&id=273&Itemid=2